Jesus Mariê. 1652, miseca setenbra, dan 4. Êa Mikola Špronje, budući u maloj nemoći, a u dobri pameti, najparvo priporučujem bogu dušu, a telo materi zemļi. Sada pušćam sadić <v> Sačicah fratrom <v> Martinšćicu, a da mi govore 2 reversariêa za moga oca. Pak pušćam svetomu Martinu tars<o>višće se priluke Sačic, a da mi govore jed<a>n reversarij za moju mater. Pušćam G<l>avaniću vola, za ono ča san mu dužan. Pušćam moje dite rete (!), ako bude živa., a kada umre, da sv<e>ti Jerolim i sveti Martin dile na pol moje uboštvo, a to za lubaf božju. A žena da vazm<e> svoj četvarti dele.
Svidoci mojeni i aparzenti: Êačić Rudić i Mikula Radušinić ot Kunčići. Pisah êa don Êkov Lećić, kapelan sevetoga Martina s Ustrin.
izvor: Leo Košuta: Glagoljski tekstovi u arhivu osorske općine