Strašno nevrijeme


Pučki prijatelj, 30. kolovoza 1908.

Javljam vam žalosnu vijest. Poslije dugotrajne suše, koja nam je uništila sve proizvode naših malenih i siromašnih polja, svu travu za blago, nadošla napokon u četvrtak u noći kiša, koja je prilično namočila zemlju te se nalilo nešto vode po lokvama i šternama, al evo žalosti: u subotu veče na dan Bl. Gospe oko zahoda sunca nadvila se strašna oluja sa sjeverozapada i rasula strašnu krupu, veliku kao lješnjak, koja nam otukla i ono malo nade, što smo još imali u vinogradima, pobila nam masline i drveće, potukla stakla na prozorima. Crna nam se piše ove zime, ne bude li otkuda pomoći. Za to stavljamo na srce našim zastupnicima, da isposluju kod vlade obilne pripomoći ovom i onako siromašnom pučanstvu, sa gradnjom puteva i luke, da tako barem kolikogod utaži bijedu i nevolju al samo neka se ne zavlači pregovarajuć što bi se dalo i gdje, jer kaže poslovica: »Daj mi što u živa usta, u mrtva mi već ne treba«. Continue reading “Strašno nevrijeme”

Općinski izbori

Pučki prijatelj, 20. srpnja 1908.

Cres. Raspisani su napokon ti blaženi izbori, koji će se vršiti dne 22., 23., 24., 25., 27. i 28. ovog mjeseca. Glasovanje za sva tri tijela obavit će se u općinskoj dvorani u Cresu od 7 do 12 prije podne i 2 do 6 sati poslije podne.
Na zahtjev Hrvata naložilo je Namjesništvo općini, da za izbornike trećeg tijela razdijeli izborne dane tako, da će dne 22. glasovati samo birači iz južnih sela: Orlec, Vrana, Belej, Ustrine, Stivan, Martinšćica, Lubenice, Pernata i Valun; — dne 23. glasovat će izbornici sa tramuntane: Predošćica, Dragozetići i Beli, — dočim će dne 24. i 25. birati izbornici porezne općine Cres sa Mergom i Loznatom.

Za gospodarsko podignuće otoka Cresa

Pučki prijatelj, 10. svibnja 1908.

Pop Josip Pavačić — sazivač skupštine!
Vlč. g. pop Joso Pavačić, župnik u Beleju, sazvao je gospodarsku javnu skupštinu za 3. maja t. g. u Štivan. Tom prilikom pozvao je također našeg dičnog zastupnika prof. Vjek. Spinčića, da se na oči osvjedoči o potrebama ovdašnjega zapuštenoga naroda. I on, premda poslom opterećen, stigao je u petak na večer u Cres, odakle je posjetio Valun, pak pješice Orlec, Vranu i Belej. Narod ga oduševljeno dočekao i ushićeno pozdravljao. Na 3. maja zgrnulo se sa raznih strana južnog dijela otoka u Štivan preko tisuća ljudi, koji nestrpljivo čekali treći sat po podne, kad je imala započeti skupština. Čitalo se na licu naroda neko vanredno veselje jer je napokon uvidio, da se je našlo ljudi, koji će otkriti cijelome svijetu njegovo nesnosljivo i mukotrpno življenje. Continue reading “Za gospodarsko podignuće otoka Cresa”

Resolucije

Pučki prijatelj (Krk), 10.svibnja 1908

Učesnici gospodarskog sastanka, sakupljeni dne 3. svibnja 1908. u Štivanu na otoku Cresu, predlažu obzirom na naumljeno vladino gospodarsko unapređenje Istre, da se na otoku Cresu učini:
I. Put
1. Iz Valuna do Orleca i od Valuna preko Zbišine na Vranu;
2. iz Orleca na Vranu;
3. iz Vrane u Štivan;
4. iz Vrane na Jezero;
5. iz Štivana na Belej;
6. iz Beleja prema Ustrinama;
7. iz Valuna i Lubenica u Štivan;
8. iz Štivana u Ustrine;
9. iz Beleja u Koromačnu;
10. iz Beleja u Plat;
Continue reading “Resolucije”

Krvav mesopust

Pučki prijatelj, 20. ožujka 1908.

Krvav mesopust. Na mesopust oko šest sati u večer sakupili se naši kopači uz more — stotina njih i pjevali hrvatske pjesme. Radi toga oprli im se općinski redari udarajuć otvorenim sabljama. Raniše Antuna RoŠovića, Ivana Kaštelan i kćerku mu, Ivana Bolmarčića i Ivana Smundina. Jednog redara, koji je najokrutnije postupao, uapsiše žandari i povedoše u tamnicu.

Pomozimo pogorelcima!

Pučki prijatelj, 20. veljače 1908.

Pomozimo pogorelcima! Pred mjesec dana izgorjela je do temelja kuća braći Ivanu i Franji Kučić iz sela Loznata. Vatra im je uništila sve što bijahu spremili za zimu. Sada nemaju čim jadni da prehrane sebe ni svoje devetero djece. Gospodarsko i konsumno društvo u Cresu misli prirediti zabavu da sakupi nešto novca za te bijedne pogorelce. Nu pošto to ne će .biti dosta, -pozivljemo i mi ovim putem sve rodoljube, da segnu u džep i priskoče u pomoć ubogoj braći.

Jurina i Franina

Narodna sloga, 6. 2. 1908.

Jur. Du kuda greste kumpare Frane
Fr. Sen bil va Lubenice, Martinščice i va Štivan sen imel malo posla ma pustite me sen truden, danemoren nanki guvorit to su Van vražji puti nisu nanke za beštije a kamo za judi.
Jur. Ma pustite seda to, ja sen Vas mislel pitat ako će znate za votacijoni?
Fr. Pustite me ja sen dosti govoril za te votacijoni ova dva dni će sen bil tamo po vanjšćini i sen rekel, da ako se sedaj nebudu žbudili ti venšćaki, da onda njim se more reć, da su bedasti, sen njin rekel nimate likara ni babice ni puti za hodit i sen njin rekel Vi nimate do seda niš. Jos sen njin rekel da sedaj imaju lipu priliku zac komun do Cresa nemore delat će oće, samo malo ako se slaviju, da ćemo njih dobit komun ako ne sve, ma ćemo imet koga našega va komunu pa će on reć ku besedu za nas i još sen rekel; da ako se bude našel kigod ki bi šel votat ze onimi ki su va komunu ali da bi rekel, da neće poć votat, da se neće zamirit nikomure neka jih nigdar ne pogjedaju i kada njim bude prišel kakov ordin do komuna ali do suda ali do šteuri i da bude pišan talijanski pe da pride pitat ali popa ali meštra ali Petra ali Pavla neka mu reku hodi pitat onih za kih si votal, ako bi on rekel ja nisam votal za nikogare onda neka mu receju ti nisi votal za nikogare zac te je bilo strah onih od komuna a to je svejedno kako da si votal za njih, ako bi rekel sen se prevaril već neću nikada onda mu se reće dragi moj „kesno je poć po polne na mešu“.
Jur. Pravo si njih rekel i ako se nebudu ov put pokazali neka njih buda kako žele, da njih drugi zapovidaju.