Pučki prijatelj, broj 4, 25. veljače 1903.

Toliko smo oprezni, da svaki broj lista, što ga dobijemo poštom natrag, čuvamo na posebnom mjestu. Početkom prosinca učestali “rifiutato” iz Cresa. Nabralo se već do petnaestak odbivenih primjeraka, pak sad ajde da vidimo, što je to. Prvi nam pogled odao, da su opaske na pasicama (rifiutato, io non accetto, retour — Veglia i dr.) pisane s istom rukom. Bit će, da . . . Pazimo bolje!
Početkom godine javili se odanle novi predbrojnici i poslali pretplatu. Pošljemo im list, a on drugi dan natrag razapet na “rifiutato.” Čekaj, lijo! Pitamo dvojicu, za što odbijaju list, kad su ga sami tražili. Odgovore za trojicu, da ga oni nijesu niti vidjeli. Dolijala si! Spravimo odbite brojeve u omot, priložimo prijepis onih pisama, pak pošaljemo sve c. kr. ravnateljstvu pošta i brzojava u Trst s molbom, da bi se izvoljelo uvjeriti o sklonosti svojih činovnika u Cresu prema P. P. 16. o. mj. dobismo ovaj odgovor: ‘Odnosno na podnesak od 4. veljače o. g. saopćuje se uglednoj upravi, da je potpisano c. kr. ravnateljstvo pošta i brzojava c. kr. poštanski ured u Cresu, koji je, kako se je izvidilo, priložene istiske ‘Pučkog Prijatelja’ bez razloga uglednoj upravi natrag poslao, strogo kaznilo, te da je u svrhu zaprečenja sličnih nepodopština shodno poduzelo. Čast c. kr. dvorskom savjetniku i predstoiniku g. Felicettiju, gg. pak poštanskim činovnicima na blagohotno uvaženje primjer s creskim kolegom g. Žigovićem!