Pučki prijatelj (Krk), broj 4 (1904)

Iz Martinšćice. Godišnja skupština gospodarsko-trgovačke udruge u Martinšćici

5. o. mj. obdržavala je naša udruga glavnu godišnju skupštinu. Sjednica je bila mnogobrojno posjećena. Prostorije za sastanak bile su dupkom pune zadrugara, što je najbolji dokaz, da je naš puk počeo shvaćati važnost ovakovih zadruga.
Pošto predsjednik radi udaljenosti nije mogao stići na vrijeme, otvorio je s lijepim pozdravnim govorom sjednicu prvi odbornik pop Mate Maračić. Izrazi svoje veselje radi mnogobrojnog posjeta, istaknu osobito svrhu zadruge i potaknu članove, da ljubav i mar, kojim se zauzimahu za zadrugu do sada, sačuvaju u svojim srcima i nadalje. Potom u kratko izvijesti o dijelovanju društva tekom prošle god. 1903. Zadruga broji koncem godine 1903. sto trideset i šest članova. Prometa je bilo 40.000 K; čista dobitka za, rezervni fond K. 520, što ukupno s lanjskom pričuvnom zakladom čini 1000 K.
Zatim se prešlo na treću točku dnevnog reda naime na pretresanje o gradnji zadružne kuće. Jednoglasno se zaključilo, da se potroši za zadružnu kuću u Martinšćici K. 1600
Pošto bi ovime iscrpljen dnevni red, prešlo se na eventualia. Ovdje prvi zamoli riječ pop Petar Zahija, koji u poduljem govoru ocrta svrhu zadruge, te prešav s malo riječi preko materijalne svrhe popostane podulje kod moralnog cilja njezina. U svom govoru osobito zagovara slogu između trih ovećih podopćina na južnom dijelu otoka Cresa (Martinšćica, Štivan i Belej). Tu slogu i jedinstvo kadra je uzdržati naša zadruga. Zadruga jedina dovest će nas do onoga, za čim svi težimo t. j. do našeg materijalnog i moralnog spasa. Da čim prije možemo postići taj cilj, predlaže, da, kako što su zadrugari jednoglasno zaključili, da se gradi kuća zadrugarska u Martinšćici, da bi se jedna kućica od poprilici K. 800—1000 sagradila i u Štivanu i u Beleju. Polovica ovih potleušica služila bi za skladište, dok bi se u drugoj polovici sastajali zadrugari na svoje dogovore.
Predsj. pop Joso Pavačić reče na to po prilici ovo: Draga braćo! Predlog mog susjeda veoma mi se sviđa i prije nego Vam ga stavim na glasovanje, reći ću još i ja dvije, tri. Zadruga je skup ljudi, koji na temelju istih statuta zajedničkim silama nastoje, da poluče-svrhu, koju su si postavili. Naša je pako svrha, da se moralno i materijalno pridignemo. Nije dakle dosta, da mi u zadrugi gledamo samo društvo, koje se skrbi, da što jevtinije jedemo, nego da mi i u duševnom pogledu napredujemo t. j. da se izobrazujemo, da otvaramo oči. Pa stoga predlog g.popa P. Zahije toplo preporučam. Jer kad budu i oni u Štivanu i mi u Beleju imali svoju malu zadružnu kuću, tad će zadrugari iz tih mjesta moći jevtinje dobivati hranu i opet imat će jednu sobu, gdje će se moći sastajati i tu štogod pametna čuti i pročitati.
Predlog je bio nakon kratke rasprave jednoglasno odobren.
Mjeseca ožujka počet će zadruga graditi svoje prostorije u Martinšćici, Štivanu i Beleju. Ovime je postignuto, što se je moglo postići. Time je postavljen temelj jakoj zgradi bolje budućnosti južnoga dijela otoka Cresa. Narod je ovdje bio potlačen i zanemaren. Hoće se stoga temeljita rada, da se pridigne. Diži narod materijalno, digao si ga i duševno. Samo smjelo i postojano napred i granut će sunce bolje sreće na prag i našemu bijednomu stoljetnom robu.
Zadrugar