Pučki prijatelj, broj 16, 25. kolovoza 1905.

Creski kopač osvijestio se i uvidio, da bez liječnika ne može biti. Opazio je, da ih se uslijed pomanjkanja liječnika mnogo u najljepšoj životnoj dobi odselilo na drugi svijet; da je mnogu majku u crno zavilo, da je mnogu obitelj koprena tuge pokrila, jer im smrt nemila ugrabila oca dragog, milog hranitelja. Seljak je uvidio, da se tako ne da živjet, pak stoga ustaje i traži liječnika. On otvoreno veli gospodi: »Vi imate likara, za kog i ja dajem dinara, pa kako vas služi, hoću i zahtijevam, da i mene služi«.

Nek znadu čitaoci, da općinskog liječnika u Cresu plaćaju i izvanjske općine nu on dolazi u sela samo dva puta u godini, t. j. onda, kad je vrijeme za cijepljenje boginja (kozica) — i kad dolazi pregledati, kako su se ove polovile, inače ga se ne vidi nikada kroz godinu.
Ako ga trebuješ, valja da ga moliš i prosiš, a k tomu još i masno platiš (od 20—40 kruna) pak si još sa svim tim u dvojbi, hoće li doći ili ne. Imali smo slučajeva, da su mnogi umrli, jer nije liječnik uopće ni došao ili je prekasno dospio. Naravska je poslijedica, da je narod uslijed takovih slučajeva ogorčao i stao silom zahtijevati, da liječnik, kad ga već plaća, dođe barem dva puta u mjesecu, u pojedinu podopćinu. Nu, na žalost, njegovoj želji nije još ni danas udovoljeno, a ne bi.se moglo reći, kad. će se uopće u tom pravednom i humanitarnom zahtjevu seljaku udovoljiti. Oci se ove općine tako malo za to brinu, da bi iz te njihove nikakove skrbi mogao zaključiti, da njima nije stalo, ako će svi po selima poginuti.