Pučki prijatelj, 10. ožujka 1905.

Prošle godine sam pisao, da ćemo doskora meso kupovali na grame, kako mi se vidi nismo dugo. Velecijenjena Gospodo! Vi koji ste na vladanju, zar ne vidite, ako se ne uspostavi red, što nas čeka? —
Dopuštajte slobodno, nek se volovi zatru, pa će siromah morati jesti mačke, jer i do sad ne može do komada mesa, a što da rečemo o bijednom bolesniku? Na teletovinu naprtite veliki porez, nek ju barem onaj, koji za njom toliko gine, stostruko i slano plati, ćete viditi u malo godina, koliko će se volovi umnožiti. Veći dio čestitih čitalaca, kad budu ovo čitali, smijat će se na moja pleća, i reći sami sobom: on, koji ovo piše, ne zna, da samo gospoda jedu teletovinu. Znam to i ja vrlo dobro. Ako zabranimo telce ubijati, što ćemo za treći ili četvrti tanjur na stol postaviti? A vi ajte tim korakom naprijed, pa ćete brzo uvititi, po koliko ćete govedinu plaćati! — Siromah već ne može do govedine jer je po 70—80 nov., kilo skopčevine po 60, a ni do ribe već nije moguće.
Ovaj naš otok je prije bio bogat ribom, ali ima već puno godina, da su se ovamo dovukli ćozoti, bit će ih oko pedeset, pak stružu ob dan i noć i već su zatrli, najprije u njih sad u nas. k tomu bolje se ribe šalju parobrodima u Pulj i Trst, a vi Lošinjani jedite gnoj. Po vrh toga su zakupnici, koji trguju ribom, i lijepo mirno se hrane, i ajde od jedne krčme u drugu, i smiju se s nama, koji smo domoroci. —
Vidi se slično svaki dan ito se razumije, kad se može ribariti na tržištu svake vrsti malih ribica, kad više a kad manje, za kilo do sto glava. A da se pusti, da ona riba naraste, bilo bi ili malne kvintal, vjerujte, to je grjehota gledati.
I to vide i poznaju i sve se to lijepo trpi, koliko da su to malenkosti. Dakle ovdje u nas su sad menule od 48 do 80 h. kilo, a za bolje se i ne pita, to ide na razmjer. Siromahu je prije bila menula za jelo, a sad već ni do toga ne može.
Dakle za nas siromahe su sada unaprijed mačke, miševi i ježevi, to smo dočekali, u ovom prosvijetljenom vijeku.
Ali ne, bio sam zaboravio, zečeve ćemo jesti, jer oni se ne smiju zatrti, to vam je izvrsno jelo, a pak juha od zeca, tu je kordial.
Ono, što je od najveće potrebe ljudskom rodu, to neka se zatre, ne mari, a ono, što je za štetu, to se pušta, nek se umnaža!

Secolo del progresso! M.