Odgovor na dopis iz Cresa u br.77

Naša sloga, 12. studenog 1901.

Nerado zalazim u prepirku, jer to nije moj zanat a niti mi vrieme dopušta. Samo letimice gosp. dopisniku sliedeće poručujem:
Nije Vam pravo gospodine, što sam odlučno ostao na obranu g. Trampuža? Niste li Vi zamolili pomoći od vlade, neka dade valjanih putujućih učitelja? Ne samo naša, nego i hrvatska vlada priznaje mu veliku sposobnost, a g. Trampuž je tako valjan da je hrvatska :vlada prošlih dana poslala bila naročito svog činovnika u Krk, da prouči temeljito vladin vrt: u „Kimpi“ da će ona vrt u svemu jednak u Zagrebu ustrojiti.
Vladin vrt u Štivanu će i nadalje obstati, i bit će pomnožen sa većim prostorom. Onaj, koji nanj troši, će š njim i nadalje upravljat, te neće, bit nikomu odgovoran.
Vlada žalibože neće .umnožit putujućih učitelja, nego će se od pet primorskih učitelja stegnut na tri, ili najviše na četiri za svih pet primorskih kotara, tako da će po koji bit namješten za dva kotara.
Na ovogodišnjem cjepovnom tečaju u Krku-bijahu iz Štivana: Marija Orlić, Antun Kuljanić i Filip Benvin; iz Beleja Antun Kućić, Gašpara Mužić iz Vrane, a iz Valuna Desanti Franica. Pa iz Beloga dvie ženske i jedan mužki. Od juga bili su drugi.
Zalazite više u narod, pa ćete se bolje obavjestit, je li znadu, ili neznadu naši težaci ciepit. G. 1900. ciepili su creski kopači g. Kršiću 7000 američkih loza u naše vrsti, te samo tristotina nije se bilo uhvatilo. To je uspjeh, kakovu se nebi nitko nadao! Na 10.:prošloga pripoviedao mi otac obitelji, da mu sinovi tako vješto ciepaju, da im .se skoro svaki ciep uhvati, bilo na suho, bilo na zeleno, a ti nisu nikada poslušali nikakvog predavanja o cjepanju!
Hvalevriedno je, da pitate,kada bijaše g. Trampuž u.Štivanu zadnji put? Ove godine je bio dva puta: u srpnju i listopadu.
Neznam šta je uvrieda. Taj pojam mi je sasvim nepoznat i nedokučiv.
Sretan sam da ni ja ni vladin vrt …(nečitko)…Kroz dugi niz godina sam se žrtvovao za odgojenje mladog naraštaja u školi, zastalno nisam za onu sićušnu Od očevidne propasti sam spasio školske zaklade, trojačice, svih seoskih podopćina Creske obćine, u ekonomičnom času najopasnijem. Ustrajnošću sam izvojštio osnutak dvih pučkih škola sa dvimi školskimi zgradami. Proti našim laži-moćnikom zagovarao sam jezik hrvatski u školah kao nastavni, što je i vrhovno sudište u Beču dosudilo. Branio i slovom i tvorom narod od šumarskih globa na niže i više. Zagovaram kod pomorske vlade gradjenje mula, kamo sam odpremio više i spisa u tu svrhu, te će i to doći. Stao sam uz bok g. Trampuža u ustrojenju vladinog loznjaka i voćnjaka u ovoj središtnoj obćini, nadošla u dobar čas našemu vinogradarskomu težaku. Izposlujem od vlade svake godine, po koju tisuću američkih ključica za ove seljake. Kad nebijaše državnih podpora, nastojao sam o uredjenju puteva. Uveo sam napokon i poštu sabiralnicu, koju skoro sva naša sela uživaju. Odvraćam od izseljivanja potičuć narod .na štednju i marljivost, a napose na gojenje američke loze, da će biti opet vina, zaslužbe, jaspre i kod kuće. I sada sam zaposlen te radim za proširenje potrošne zadruge ustanovljene u Martinšćici. Čuvati je narod pijavica. Mogu mirne-duše kazati da sam uvjek išao ususret narodu svomu i mjestu, kada sam mogao. Jesam li, ili nisam za dosta uvažio naroda i svojeg rodnog mjesta, dokazuju činjenice, koje nemožete, oborit. Naveo sam samo moje javno djelovanje, od koga sam nješto izostavio, a o privatnomu mučim, jer neću, da znade nitko, niti moja lieva, šta čini desna. Na to me dužnost puti.
Jošte jednu. Ovu prepirku ja nisam počeo, počeli ste je Vi, a ja sam samo branitelj pravde i istine.

D. M.

{Opazka uredničtva. Ovim dopisom zaključujemo svaku daljnu polemiku u tom predmetu.)