Naša sloga, 6. studenog 1913.

Ponosno vijanje milih nam hrvatskih trobojnica, dne 30. prošlog mjeseca, u ubavom selu Martinšćica, na otoku Cresu, navještalo je, da se taj dan u prostorijama samostana Č.Č. O.O. Trećoredaca, drži sastanak pouzdanika Političkoga društva iz otoka Cresa.
Sa svih strana prostranoga otoka doletješe na sastanak č. svećenici, naši učitelji i liepi broj poljodjelaca, ribara i dr. Iz dalekog Beča došao je u Martinšćicu naš narodni zastupnik prof. V. Spinčić; Iz poznatog gnjezda Poreča došao je zem. prisjednik pop Anton Andrijćić a iz Malog Lošinja vidili smo medju nama narodnog zastupnika gosp. prof. Ambroza vit. Haračića.
Srdačnom je besjedom predsjednik sastanka pop Joso Pavačić pozdravio sve nadošle. Pozdravio je spomonute narodne zastupnike, osobiti je pozdrav imao za časnog starinu mnogopoštovanog Oca Frana Kršića, starješinu samostana, čije nam je prostorije blagohotno ustupio ta sastanak. Pozdravio je cieli velezaslužni Treći red svetoga Franje, čija si je pokrajina istarsko-dalmatinska proslavila u čuvanju milog nam vjerskog i narodnog amaneta, naše glagoljice. Pozdravio je naš patnički narod u Cresu, koji se još mnogo ima boriti, dok se riješi premoći creske vlastele.
Govornik spominje zatim, kako samo onaj rad na narodnom polju može bili za naš narod koristonosan, koji se temelji na čvrstim načelima naše kršćansko katoličke vjere i u čisto hrvatskom duhu, te se zanosnim riječima sjeća borbe na Balkanu: Za krst časni i slobodu zlatnu. Svršava vrućim pozivom na složan i ustrajan rad.
Ustao se zatim da progovori pouzdanikom naš dični Spinčić. Vrućim se riečima zahvalio najprije častni govornik na pozdrave, kojima ga je počastio odmah čim se je prijavio za rieč mnogobrojan prisutan narod.
Bavio se zatim parlamentarnim radom u obće, naglasivši sve težine, koje ima jedan naš narodni zastupnik, da izvuče što dobra za naš narod. Dao nam je jasnu sliku o silnom radu, kojeg se mora privatno poduzeti, izvan parlamenta, da se u danim prilikama izvojšti štogod koristna za narod. Žalibože dandanas parlamenat u Beču je samo puko oružje u rukama vlade, koja sazivlje parlamenat samo da joj glasuje proračun, a kad to postigne, šalje zastupnike kući! Vlada sama hoće da vodi „slavnu“ politiku na Balkanu — boji se suda narodnih zastupnika. Pred malo dana ipak ih je pozvala u Beč, jer joj neophodno potrebito glasovanje proračuna.
Financijalno stanje habsburške monarhije je odveć žalostno. Govornik navadja više brojeva, koji nam govore jasnije nego najbolje retoretičke fraze, kamo idemo ovim putem, kuda sve ovo vodi. Troškovi za vojsku, za našu „slavnu“ diplomaciju itd. rastu strahovito. U zadnjih 8 godina su se podvostručili. Za pol godine 1914 proračunano je, da će za skupne troškove morati austrijska pola monarhije doprinašati ogromnu svotu od 177,800.000 K, a u proračunu za godinu 1906 bilo je za istu pola monarhije i pod istim naslovom za cielu godinu proraćunano 66,900.000 K — dakle sada je mnogo više za pol godine, nego pred 8 godina ta cielu godinu.
U ovoj se polovici monarhije troši (kako je predvidjeno za pol godine 1914) za dvor Njeg. car. i kralj. Veličanstva krune 6,660.000. Za kabinetsku kancelariju (kancelarija Nj. Vel.) 100.000 K. Za parlamenat 2,000.000 K. Za Carev. Sudište, koje se sastaje rietko kada, 42.000 K. Za ministarsko i upravno vieće 8,000.000 K. Za ukupne troškove, kamo spada i diplomacija 280,000.000 K, Ministarstvo nutarnjih posala treba 80,000 000 K. Ministarstvo za zem. obranu pita 60.000,000 K itd. itd. U svemu za polovicu godine 1914. Okruglo 1.,564,000.000 K slovom: jednu miljardu pet stotina i šestdeset i četiri milijuna kruna — dočim se je za isti naslov za cielu godinu 1906. proračunato bilo K
1.,780,000.000.
Govornik se bavi zatim sa državnim dugovima, i tu iznaša porazne brojeve. Sami kamati, koje ova pola monarhije mora platiti, jesu sto i četrdeset milijuna kruna!
Prelazi na sve to veće troškove za razne radnje, te brojevima u ruci odveć jasno dokazuje, na kakav se sramotni način skroz pristrano ponaša vlada, sve na štetu našeg hrvatskog naroda. Evo na primjer: za luke u takozvanom austr. Primorju predvidjeno je samo 400 hiljada kruna. Taj je iznos ispod svake kritike, osobito kad se promisli, da bez ovih naših hrvatskih obala bila bi monarhija država drugog ili trećeg reda. S druge strane, štoje još gore, velika većina tog iznosa troši se za sam Trtst i Tržić. Za cestogradnje proračunano je za austrijsko Primorje samo 101 hiljada kruna. Za vodogradnje u cieloj Istri nema preračunano niti prebijene pare.
A kako je sa krvarećim školskim pitanjem? U cielom austrijskom Primorju imade oko 19.000 Niemaca, zatim jedna trećina Talijana, a sve drugo su Slaveni (Hrvati i Slovenci). Za srednje njemačke škole proračunan je za polovicu godine
1914. iznos cd 334 hiljade kruna, za talijanske srednje škole 96 hiljada (premda talijana ima više od Niemaca) a za nas Hrvate i Slovence, kojih imade najviše, proračunano je tekar 67 hiljade. 0vo su činjenice, koje viču osvetu pred Bogom, ovakov škandal je moguć samo u Austriji. Nego škandal je još gori. Za njemačke pučke škole proračunano je (uviek za pol godine) 325.000 K – ukupno dakle za Niemce, koji sačinjavaju jednu desetinu pučanstva, trošit će se za škole za pol godine okruglo 660.000 kruna.
Za trgovačku nautičku akademiju u Trstu, proračunano je 182.000 kruna a za nautičku školu u Malom Lošinju 111.000 K. Obje ove škole za uzgoj pomoraca, jesu talijanske, a za uzgoj pomoraca Hrvala i Slovenaca, nema proračunane niti prebijene pare!
Govornik se zatim bavi sa pitanjem uredjenja plaće činovnicima (službena pragmatika) i sa takozvanim financijalnim planom, to jest sa povišenjem raznih poreza, koje kani vlada uvesti, da zadovolji činovnike. Dotaknuo se teške rak-rane u Galiciji, borbe izmedju Poljaka i Rusina. Spomenuo je drugo teško pitanje, koje se već desetljeća vuče, naime sa češko-njemačkim sporom. Bavi se skandaloznom aferom prevoznog društva Canadian Pacific, u kojoj su kompromitirani mnogi visoki činovnici. Takova se korupcija činovništva opaža jedino u državama, koje nisu dugog života.
Bavi se hrvatskim pitanjem. Preko pol vieka uveden je tobože ustavni život u monarhiji a na cielom se našem jugu vlada absolutistički. Ne radi sabor u Bosni jer vlada hoće da širi njemštinu a niti da ćuje o pravima hrvatskog jezika. Nema sabora u Dalmaciji, nema ga u Istri. U Istri od godine 1908. zasjedalo se kakvih 15 dana. O prilikama o užjoj Hrvatskoj i Slavoniji odveć je teško govoriti. Bavi se zatim sa raznim visećim pitanjima Istre. Podvrgnuo je oštroj kritici naredbu pomorske vlade, da su brodovlastnici trgovačkih parobroda vlastni uzimati za kapetane i — tudjince! Ovakvu naredbu mogu dati samo vlade, koje su na glavu pale. Trgovački brodovi moraju, u slučaju potreba rata, biti od pomoći ratnoj mornarici i na takovim bi se parobrodima mogli nalaziti kapetani, pripadnici države, proti kojoj bi se eventualno moglo ratovati! Vlada veli, da nema dovoljno austrijskih kapetana, a kako će ih biti, kada za uzgoj kapetana našeg hrvatskog i slovenskog naroda u austr. Primorju vlada ne daje niti pare. Bavi se pitanjem podpora za biedu.
Svršava pozivom na složan rad. U težkim vremenima živimo, moramo si pomagati sami sebi i pripravljati se na sve moguće eventualnosti.
Živo pljeskanje prisutnih pouzdanika pozdravilo je svog siedog narodnog vodju, sa još uviek mladim vrućim srcem to krepkim zdravljem.
Predsjednik sastanka J. Pavačić bavio se sa gospodarskom zadrugom u Cresu (Consorzio Agrario) koja je podpunoma u rukama Talijana, te naglasuje potrebu osnutka posebne zadruge za naš narod u Cresu.
Progovorio je tada nar. zast. i zem. prisjednik A. Andrijčić, te se bavio poznatim pokrajinskim pitanjima, počamši od godine 1908. do danas, navadjajući u kratkim potezima postupanje talijanske liberalne stranke, koja je još uvijek na kormilu i postupanje slavno c. kr. vlade, u pogovorima za uspostavu mirnih odnošaja u Istri.
Javio se iza Andrijčića, da progovori nar. zast. gosp. prof. Ambroz vit. Haračić. Radi abnormalnih pritika, koje vladaju u Istri, zastupnik Haračić, premda izabran već pred deset mjeseci, nije još mogao sa ostalim drugovima, prestupiti prag sabornice, no on se ipak kao marljiva pčela živo zauzimao oko mnogobrojnih narodnih potreba, te nam pričao o svome putu poduzetom po kotaru i o skrajnoj zapuštenosti u kojoj je našao mnoge krajeve otoka Cresa, nad kojim još vladaju Talijani u općini. Bio je na otoku Krku gdje je našao lijepe ceste, vode, škole, te rukopipateljno opazio plodove hrvatskih uprava tamošnjih naših općina, a u Cresu je upravo Bogu za plakali, kako je narod naš zapušten. U mnogim krajevima izgleda kao da se nije više u Europi. Nema cesta, u mnogim se mjestima mora skakati kad sa hodi. Prevozna su sredstva primitivna. Kad je on o tome govorio creskom „Talijanu“ prisjedniku Chersich, recte Keršić, ovaj se još nasmijao, pa rekao, da je dao fotografirati stari adamilički voz, kojega rabe u Dragozetićima
Bavio se je zatim životnim pitanjem vodovoda za Cres i Lošinj, o kojem je pitanju veleč. gosp. pop J. Pivačić napisao vrlo poučnu brošuru. Navadja razne korake, koje je poduzeo kod oblasti u Poreču i u Trstu. Naglašuje nužnu potrebu jedne hrvatske nautičke škole u Istri, bavi se pitanjem „Blagotvorne mornarske zaklade” i drugim praktičnim pitanjima, te podnaša razne resolucije, koje ćemo na koncu iznijeti.
Zaklada za mornare ima više milijuna kapitala. U samom Malom Lošinju po podacima iz godine 1911, biti će sada oko 140 osoba, koje uživaju podpore u okruglom skupnom iznosu od 25 hiljada kruna na godinu, i to najviše takozvani Talijani, jer je komisija isključivo talijanska. Otok Krk se sretno izbavio ove komisije, ima svoju posebnu komisiju naših ljudi. Neka to isto pokušaju u Cresu.
Prisutnici su pomno pratili govor gosp. zast. Haračića, u kojemu se opažuje marljivu silu, muža rodoljuba, koji potanko sva proučuje te nam time jamči i za uspješan rad u saboru.
Razvila se zatim rasprava o gospodarskim zadrugama o pitanju porešćine o putevima i drugom u kojim su raspravama često uzimali riječ predsjednik sastanka, pop A. Andrijčić, pop I. Mrakovčić župnik u Lubenicama, pop D. Hlača župnik u Martinšćici, gosp. Andrija Linardić trgovac u Martinšćici i više drugih naših ljudi. Zem. prisjednik Andrijčić je javio, da on ima već gotovu zakonsku osnovu za otkup od porešćine, te se čeka otvorenje sabora, da se o tome povede riječ.
Zatim su primljene jednoglasno rezolucije prihvaćene na sastanku u Pazinu, dne 19. VI o. god i još sliedeće rezolucije, koje javljamo ovdje u koliko su za javnost:
Pozivlje se c. k. vladu, neka ustanovi jednu nuždno potrebitu nautičku školu sa hrvatskim naukovnim jezikom u Istri, što se može najlakše postići, da se odmah ustanovi hrvatske paralelke na talijanskoj nautičkoj Školi u Mal. Lošinju.
Pozivlje se c. kr. vladu, da pomno gleda na to, da se u komisijama za podieljivanje podpore iz „Blagotvorne mornarske zaklade“, postavi razmjerni broj hrvatskih naših ljudi, u svrhu pravednog podjeljivanja potpora.
Pozivlje se c. k. vladu, da dade proširiti sadašnji veoma uski gat u luci Martinšćica, jer takav, kakav je sada, sačinjava pogibelj života za putnike i nemilo šteti prevoz trgovine. U istoj luci, neka se na zapadnoj strani uvale napravi drugi gat, koji bi služio proti jugovini.
Pozivlje se c. kr. vladu, da uzradi na tom, da se ustroji jedna posebna gospodarska zadruga za južni dio otoka.
Pozivlje se c. kr. vladu, da namjesti za pol. kotar Lošinj jednog putujućeg učitelja poljodjelstva, koji pozna jezik pučanstva, te se razumije dobro u svoj predmet, a naravski da je voljan i raditi u poljodjelske svrhe.
Prosvjeduje se proti postupku c.k. kot glavarstva u Lošinju, koje se tako nezakonito ponaša, da na dobro mu poznate hrvatske stranke šalje pisma sa njemačkim naslovima i njemačkim dekretima, te se poziva c. kr. ministarstva nutarnjih posala, da toj svojoj podredjenoj oblasti strogo naloži, da se drži temeljnih zakona države.
Primajući na znanje sve ono, što je dosada dala vlada za napravu puteva po otoku Cresu, pozivaju istu za dalnje podpore, jer ono, što se do sada učinilo, je
tekar početak onoga što se učiniti imade.
Poziva se c. kr. vlada, da podpore, dozvoljene ta ublaženje biede, daje samo u one svrhe u koje su opredieljene, i onima za koje može biti unapried uvjerena, da će jih savjestno, redovito i pravodobno u te svrhe upotrebiti; te da jih
uzme natrag onima koji neće da jih tako upotrebe, i izruči drugima.
Pozivlje se c. k. vladu, da se čim prije započme sa gradnjom vodovoda, koji bi iz vranskog jezera obskrbio vodom oba otoka Cres i Lošinj, koja je obskrba vodom od velike životne važnosti za stanovništvo obiju otoka.
Poziva se c. k. vladu, da dade čim prije moguće ukinuti porešćinu (lukno), to jest davanja u naravi župnicima, jer ta porešćina je veoma ponizujuća za svećenstvo i neugodna za narod.
Nakon svih ovih primljenih resolocija, predsjednik pop J. Pavačić ponovno se zahvalio svima na brojnom učestvovanju te zaželio obilan plod od današnjeg sastanka.