Pučki prijatelj, 30. kolovoza 1908.

Javljam vam žalosnu vijest. Poslije dugotrajne suše, koja nam je uništila sve proizvode naših malenih i siromašnih polja, svu travu za blago, nadošla napokon u četvrtak u noći kiša, koja je prilično namočila zemlju te se nalilo nešto vode po lokvama i šternama, al evo žalosti: u subotu veče na dan Bl. Gospe oko zahoda sunca nadvila se strašna oluja sa sjeverozapada i rasula strašnu krupu, veliku kao lješnjak, koja nam otukla i ono malo nade, što smo još imali u vinogradima, pobila nam masline i drveće, potukla stakla na prozorima. Crna nam se piše ove zime, ne bude li otkuda pomoći. Za to stavljamo na srce našim zastupnicima, da isposluju kod vlade obilne pripomoći ovom i onako siromašnom pučanstvu, sa gradnjom puteva i luke, da tako barem kolikogod utaži bijedu i nevolju al samo neka se ne zavlači pregovarajuć što bi se dalo i gdje, jer kaže poslovica: »Daj mi što u živa usta, u mrtva mi već ne treba«.
Što je s vladinim novcem za gradnju puteva? Još vas molim, gosp. uredniče, da izvolite javiti mi, ako vam je poznato, je li bilo prošle god. 1907. i za tekuću godinu što opredijeljeno za popravak naših puteva na južnom dijelu otoka Cresa ili uopće za našu općinu, bilo iz fonda za oskudicu ili iz kojeg drugog vrela, jer svuda se pronio glas iza dovršenih općinskih izbora, da je došlo na općinu za popravak puteva za podopćine Martinšćicu, Stivan i Belej 10 hiljada kruna, ali pošto su ljudi iz sela Martinšćice jednoglasno, a Štivanci i Belejci djelomično proti općini glasovali, da je općinsko glavarstvo okrenulo ovaj novac na sjeverni dio otoka ili kako se kod nas kaže na tramuntanu, gdje se već s njime i radi? Ako je tomu tako, potražili bismo lijeka ondje, gdje ga imade, ako ga imade.
A. L.