Priobćeno + Dodatak uredništva

Nova Sloga, broj 40 (1906)

U broju 38. od dne 20. t. mj. u Vašem cienj. listu dičnoj »Našoj Slogi” pod imenom “Franina i Jurina” oklevetao me netko kao prodanca talijanaša, porugljivim imenom “poprdilo” i prodan onima va Cresu.
Meni je tim nanešena težka uvreda poštenja, jer je tim povriedjena moja čast, moj narodni ponos te moj rodoljubni osjećaj. Evo sam prekoračio pedesetu godinu pa još mi nije nitko što takova do danas mogao predbaciti. Odkad su pak Dobrila i Vitezić (Bog njim daj duši lako) počeli buditi narodnu sviest od tada sam ja uvjek bio prvak u narodnosti u mojem mjestu, kao takvog me svatko u okolici pozna, kao takov pokazao sam se svagdje bilo kod izborah bilo u privatnih sastancih i u svakoj prilici. U mojem dućanu prodajem iznimno sam žigice družbe sv. Cirila i Metoda, papir za cigarete družbe sv. C. i M., trobojnice, dopisnice i obvoje hrvatskim naslovom, te ine druge predmete hrvatskim znakom, pa se netko drznuo turiti u sviet tu grdnu laž i klevetu.
Ja s toga najodlučnije prosvjedujem proti tome, te najuljudnije molim to velecienjeno uredništvo, da mi učini ljubav te izvoli uvrstiti u Našu Slogu ovo moje pismo podpisavši otvoreno moje ime.

Andrija Linardić,
seoski glavar ili ancijan i trgovac

Dodatak uredništva. Prije svega opažamo g, Linardiću, da nije pisac odnosno viesti u Franini i Jurini onaj na koga on misli, zato smo i ispustili one žestoke izraze, koje se odnose na tobožnjeg pisca. Drago nam je pak da se g. Linardić ovdje javno ističe rodoljubnim Hrvatom, te nitko veseliji od nas ako bude gosp. Linardić i nadalje u toj misli ustrajao, a svoje hrvatstvo pokazat će i zasvjedočiti najbolje kod budućih obćinskih izbora u Cresu. Znano nam je, da ancijani po Creskom svi su vezani za jasla creske vlastele, te ako je u tom zvanju Linardić doista nezavisan, onda je on čitavi muž, a ne prirepina talijanske kamore, premda nam je vrlo sumnjiv i zadnji posjet creskih Talijana kod njega i talijanski napisi a la “peppe”, “zucchero” itd. u njegovom dućanu i izdavanje certifikata u lošem talijanskom jeziku, te će nam priznati da to stoji u velikoj protimbi sa hrvatskim napisima na kuvertama, te trobojnicama i “hrvatskim Primorjem”

Franina i Jurina

Naša Sloga, broj 38 (1906)

franina i jurinaFr. Ča je istina Jurino, da se je Martinšćinski ancijan udelal poprdilo?

Jur. Kako ne, tako mi je rekel Dumina, da seda na butigi piše sve talijanski.

Fr. To je valjda udelal da ga bolje razume Vidošćani i Grmovšćani!

Jur. Ni zato ne, već zato, ča su ga učinili za ancijana, pa da se dobar udela onim va Crese.

Fr. Ma od kad ga ja poznam on se je držal Hrvat.

Jur. Je, je, ma od kad se je udelalo društvo i kako je ostal ancijan on se je prodal onim va Crese.

Fr. Onda tim judem dobro stoji da imaju takovih judi.

Jur. Dobro, dobro, zač da bi hodeli votat va Cres, bi se jeden put liberali od takovih judi.

REAKCIJA I ODGOVOR

Sa otoka Cresa na Petrovo – 3

Naša Sloga, broj 57 (1901)

Prije

VI. Ancijani

Oni nisu nipošto glavari puka, kao što bi morali biti, već prosti obćinski sluge. Stari je bio običaj, da anciane ili kako drugdje kažu delegate-župane itd. bira puk. Tako se još živi ljudi sjećaju, da bi se narod skupio izpred crkve, pa bi ondje, kako kažu balotali anciana. Onda bi ga predstavili obćini; ova bi ga potvrdila i on bi bio glavar puka. Nu sad, u novije doba, nije tako. Obćina sama imenuje anciane bez da bi se za to popitala kod puka, koji bi za to mogao biti prikladniji, već imenuje one muževe, koji su njoj po ćudi. Tako je n.pr. u Beleju bio ancian čovjek pošten i pametan znade čitati i pisati, nu valja da nije plesao posve, kako su talijanaši svirali, zamjenili ga drugim, koji nezna ni slova al je njihov. U Stivanu je takođjer bivši ancian glasovao s nami za V. kuriju, ali brže bolje zamjenili ga drugim… Continue reading “Sa otoka Cresa na Petrovo – 3”