Sv. Gavdent

ANDRIJA LINARDIĆ
Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, Knj.27 (1929), str. 182-183

U mensi negdašnje biskupske crkve u Osoru čuva se još cjelovito tijelo sv. Gavdenta, biskupa osorskoga, koji je preminuo u sredini XI. vijeka.
Sv. je Gavdent bio rodom iz Trzića, malenog seoca na otoku Lošinju nasuprot Osoru. Radi svojega svetog i revnog življenja bio je progonjen od nekih oholih osorskih plemića, te se morao povući iz građa i zakloniti u jednu spilju, koja još i danas opstoji na vrhu Osoršćice (visoko samotno brdo sa zapadne strane Osora). Ovdje je boravio kao pustinjak više godina čineći pokoru, te isprosio kod Boga milost, da na otocima Cresu, Lošinju i Unijama nema nikakve otrovne zmije ni druge otrovne zvijeri. Nađe se doduše zmija i gadova, i dosta velikih, ali nisu pogibeljni niti najmanje otrovni. Donesena bi za pokušaj zmija ljutica, ali čim se spustila ovdje na zemlju, odmah je crknula, a tako isto i lisica.
Sv. Gavdent nakon mnogogodišnjeg boravka u spilji bi nekim čudom, kako se pripovijeda, prenesen u Rim, a odavde se preselio u Jakin. gdje je u samostanu franjevaca u duhu svetosti i umro. Continue reading “Sv. Gavdent”

Pitanje i odgovor: Kozje mlijeko

Narodni gospodar, Trst 14. maja 1925. broj 10./godina I.
Izlazi kao prilog “Istarske riječi”

Pitanje br. 38: Poštovani g. uredniče! Imam kozu, koja je stara 5 godina i koja je vrlo dobra mljekarica. Živahna je i vesela te izgleda posve zdrava. Ali ipak mi njezino mlijeko daje dosta neprilika. Netom se stopli, samo se od sebe sgruša ili usiri te postaje neuporabivo. Molim Vas, da me poiičite, kako da doskočim tome zlu. — Sa štovanjem A. Linardić, Sv. Martin kod Cresa.
Odgovor br, 38: Grušanje mlijeka mogu biti ovi uzroci: bolesti vimena i sisa, blatno vime i sise, nečiste posude za mlijeko, prah ili velika vrućina u štali, smradne i nezračne prostorije, u kojima držite mlijeko, kisela, iskvarena hrana, bolesti probavnih organa, muhe i razne gljivice, Tom zlu možete predusresti: Ako je uzrokom kakva unutarnja bolest ili bolest na vimenu i sisama, valja ga odstraniti pomoću veterinara. Prije mužnje dobro operite vime i sise.  Posude za mlijeko operite vrelom lužinom i vapnenom vodom i osušite  ih na suncu. Mlijeko Spremite odmah na vrlo hladno mjesto’, posude s  mlijekom stavite u vrlo hladnu vodu ili ga odmah skuhajte. Prije kuhanja dodajte svakom litru mlijeka po 1 gram sode bikarbone. Kozi davajte dnevno do 2 grama čiste sode (natriumkarbonat).

Ženidba

ANDRIJA LINARDIĆ
Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, Knj.23 (1918), str. 269-276

Kad mladić doraste do ženidbe, tad se ńegovi roditeļi ogledaju za djevojkom, koja se ńima sviđa, a osobito paze, da bude što imućnija, poštena, stedišna i radišna. Stoga se popitkuju kod seļana i susjeda, kakova je ova ili ona; zato i stariji ļudi kadšto polaze na ples pa onako kao nehotice opipavaju djevojci ruke, da vide, ima li žuļave ruke, a po tom sude, da li je radišna ili nije.

Kad tako odaberu djevojku, onda dolazi prošńa. Najprije pođe, ako je živa, majka mladićeva sama u kuću djevojke nastojeći, da je nitko ne opazi, te roditeļima djevojke, a i samoj djevojci saopći stvar. No tada ne dobije nikakva odgovora, već joj samo kažu: vidjet ćemo. Zato uzmu obično rok od 8 ili 10 dana, pa u jednu subotu kasno uvečer, tajno, da nitko ne zna, upute se prosci ka kući djevojke, t.j. mladožeńa s ocem ili majkom i još jedan član od kuće. (A bilo je slučajeva, gdje su roditeļi isprosili djevojku i bez mladožeńe, a on bi je upoznao tek onda, kad bi pošao da se s ńome vjenča.) Tu sad svečano zapitaju djevojku pred ńezinim roditeļima, da li je voļna poći za ńihova mladića. Međutim se i ona raspitala za mladića, pošto joj je bila stvar priopćena, pa sada mora odgovoriti da ili ne. Ako im povoļno odgovori, tad se među roditeļima sklopi usmeni ugovor kao zaruke, te se položi na stol pred djevojku „kapara”, obično vjenčani prsten, par rubaca svilenih ili od fine vunice i po 2—3 m svilene vrpce (prhala), pa još koja malenkost. Djevojka to pregleda, spremi i brižno čuva; ako bi se kasnije bud s kojega uzroka mladožeńe zavadili i rastavili, te bi djevojka otkazala mladiću, dužna mu je povratiti kaparu; ako bi mladić ostavio djevojku, tada bi kod ńe ostala kapara. Vjerenici se odsada češće sastaju, no roditeļi pomno paze, da ih ne bi ostavili na samu, da se ne bi, očuvaj Bože! sramota dogodila. Tako dođe i vrijeme za ženidbu. Continue reading “Ženidba”

Ovčji sir

ANDRIJA LINARDIĆ
Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, Knj.22 (1917), str. 317-319

Kako na Cresu ima dobrih pašnjaka, mnogo se goje ovce. a od njihova mlijeka prave još na prastari način slatki sir, koji prodaju ponajviše creskim trgovcima.
Kad se mlijeko donese kući, najprije se procijedi na čistu, bijelu pamučnu krpu, napose za to iz posve tankog platna priređenu, a onda se usiri. Sirište načine kod kuće iz janjećeg želuca, koii dobro osole. pa zatim osam dana nadolijevaju čistim mlijekom; želučiće objese na kakvu nit i podmetnu posudu. Što iskaplje, to je sirište. To spreme u boce i dobro čuvaju. *(Osobito paze kod toga poslovanja, da ne bi susjeda ili tko drugi vidio, pa niti ukućani, već sama domaćica; jer bi od tuđeg slabog oka mogao sir zlo proći.)
Kad se mlijeko dobro zgružalo, usirilo (ali treba paziti, da ne bude previše), onda se valjano istepe (rasklati) tepkom (klatačićem), navlaš za to priređenim od kitice smreke, kojoj grančica mora imati tri vrška; iz nje se kora oguli, te se vršci skupa spletu, pri kraju drška mora biti mali ogranak, koji služi za vješanje. Kad se ovim klatačićem ono zgružano mlijeko dobro isteplo, tako da postane opet kao mlijeko, pusti se za čas da se staloži, a onda se čine rukama veće ili manje kruglje prema količini ili veličini sira. koji se želi postignuti. Tko ima mnogo sira, on načini i više takovih kruglja (7—8 i više) jutrom i večerom. Continue reading “Ovčji sir”

Sastanak pouzdanika Političkoga Društva u Martinšćici na otoku Cresu

Naša sloga, 6. studenog 1913.

Ponosno vijanje milih nam hrvatskih trobojnica, dne 30. prošlog mjeseca, u ubavom selu Martinšćica, na otoku Cresu, navještalo je, da se taj dan u prostorijama samostana Č.Č. O.O. Trećoredaca, drži sastanak pouzdanika Političkoga društva iz otoka Cresa.
Sa svih strana prostranoga otoka doletješe na sastanak č. svećenici, naši učitelji i liepi broj poljodjelaca, ribara i dr. Iz dalekog Beča došao je u Martinšćicu naš narodni zastupnik prof. V. Spinčić; Iz poznatog gnjezda Poreča došao je zem. prisjednik pop Anton Andrijćić a iz Malog Lošinja vidili smo medju nama narodnog zastupnika gosp. prof. Ambroza vit. Haračića. Continue reading “Sastanak pouzdanika Političkoga Društva u Martinšćici na otoku Cresu”

Upit i odgovor: Vrapci

Pučki prijatelj, 29. veljače 1912.

Upit 6.: A. L., Martinšćica. Ovdje se naselilo mnogo vrabaca, koji gnijezde po krovovima, te nanašaju silnu štetu po vrtovima jer izjedu sve usjeve, a naročito grašak i šalatu. Imade li kakovo sredstvo da se riješimo tih nezatnih gostovâ.
Odgovor: Potpunog sigurnog sredstva za utamanjenje vrabaca nema. U Vašem slučaju biste lahko puno učinili time, da uništite njihova gnijezda po krovovima. Nešto koriste za preplašenje vrabaca i različita strašila, klopoci itd.; samo ih treba češće izmijeniti, jerbo se vrapci s njima brzo sprijatelje. Pokušajte svezati na kolčiće crljene trakove i pustite ih prosto plopotati. I na tankom konopu obješeni komadi od zrcalnog stakla poplaše vrapce. Neki njemački vrtlari običavaju staviti mrtvu vranu ili goluba sa otvorenim krilima na jedan kolac u sredinu dotičnih usjeva.