Cres

Sfacciataggine

Posted on by Roman

Pučki prijatelj, 23. ožujka 1922

U gradu Cresu postojala je “Čitaonica” već od neko 20 godina, a pred 14 godina sagradila je Posujilnica krasnu zgradu “Narodni dom”. Creski Hrvati su već više puta tražili, da im se priznade društvo i dozvoli, da opet otvore čitaonicu. Ali civ. komesar Petragnani ostavio je svaki pismeni upit nerešen, a kapetan karabinera u Cresu po njegovom izričitom nalogu, odgovorio je usmeno: zar zbilja imate bezobraznost (sfacciataggine) da tražite nešto po drugi put, kad prvi put niste ni odgovora dobili? Možete pitati i 10 puta, ali dozvole da oživite čitaonice, ne ćete dobiti. I otposlao ih je s pretnjom, da ako se ne opamete, da će i njih poslati u Jugoslaviju ko što je neke već poslao.
Dakle Talijanske oblasti smatraju “bezobraznošću” kad Hrvati traže priznanje onoga, što im nitko pravedan i pošten ne može uskratiti. Vlastitim državljanima ne dozvoljava talijanska vlast u g. 1922. da obnove čitaonicu – dakle jednu čisto kulturnu ustanovu – koja postoji već 20 godina!

Za gospodarsko podignuće otoka Cresa

Posted on by Roman

Pučki prijatelj, 10. svibnja 1908.

Pop Josip Pavačić — sazivač skupštine!
Vlč. g. pop Joso Pavačić, župnik u Beleju, sazvao je gospodarsku javnu skupštinu za 3. maja t. g. u Štivan. Tom prilikom pozvao je također našeg dičnog zastupnika prof. Vjek. Spinčića, da se na oči osvjedoči o potrebama ovdašnjega zapuštenoga naroda. I on, premda poslom opterećen, stigao je u petak na večer u Cres, odakle je posjetio Valun, pak pješice Orlec, Vranu i Belej. Narod ga oduševljeno dočekao i ushićeno pozdravljao. Na 3. maja zgrnulo se sa raznih strana južnog dijela otoka u Štivan preko tisuća ljudi, koji nestrpljivo čekali treći sat po podne, kad je imala započeti skupština. Čitalo se na licu naroda neko vanredno veselje jer je napokon uvidio, da se je našlo ljudi, koji će otkriti cijelome svijetu njegovo nesnosljivo i mukotrpno življenje. Continue reading “Za gospodarsko podignuće otoka Cresa”

Krvav mesopust

Posted on by Roman

Pučki prijatelj, 20. ožujka 1908.

Krvav mesopust. Na mesopust oko šest sati u večer sakupili se naši kopači uz more — stotina njih i pjevali hrvatske pjesme. Radi toga oprli im se općinski redari udarajuć otvorenim sabljama. Raniše Antuna RoŠovića, Ivana Kaštelan i kćerku mu, Ivana Bolmarčića i Ivana Smundina. Jednog redara, koji je najokrutnije postupao, uapsiše žandari i povedoše u tamnicu.

Sjekira mu pala u med

Posted on by Roman

Pučki prijatelj, 10. kolovoza 1907.

Općinski izbori u Cresu morali su se obaviti već odavna, a ipak izborne listine za nove izbore još nijesu ni sada izložene. Tko znade, da se je creski kopač i vanjšćak već dobrano osvijestio: odmah će shvatiti, da je gospodu na općini strah pred dojdućim izborima, i da zato s njima zatežu, što se više može. Ta jadni još se do danas nijesu oporavili od udaraca, koje im je onako muževno i svijesno zadala hrvatska stranka prigodom izbora za carevinsko vijeće dne 14. maja o. g. Continue reading “Sjekira mu pala u med”

Potpora mlinarskoj zadrugi

Posted on by Roman

Pučki prijatelj, 10. ožujka 1907.

Cres, dne 3. ožujka 1907.
Ministarstvo je podijelilo ovih dana lijepu potporu od 12 hiljada kruna »Mlinarskoj zadrugi u Cresu«. — Zahvaljujuć se u ime zadruge i u ime do sada toli zanemarenoga creskog kopača, u čijim rukama je ta zadruga, ne možemo a da i ovom prigodom ne spomenemo maćuhinsku ljubav naših brižljivih prijatelja u Poreču, koji su po onom starom njihovu receptu »molbe hrvatskih gospodara moraju se sve odbiti, a one talijanskih spekulanata i alarista moraju se sve uvažiti«, milostivo odbili našu molbu, a podijelili potporu od K. 4 hiljade poznatomu ovdje afaristi R . . ., koji se je također odazvao pozivu milostive i kako je poznato, onako na brzu ruku nešto popravio svoj stari »toš« s namjerom da konkurenciju pravi našemu plemenitomu racijonalnomu modernom pothvatu. Značajne su one riječi, koje čitasmo u njihovoj »V. A«, glede te potpore: ad un oleificio a Cherso cor. 4000 . . . ! — Mi se u ostalom nijesmo nikada ni nadali bilo kakvoj potpori s te strane, jer smo uvijek imali pred očima staru praksu gori navedenog recepta. No nije trebalo bacati našemu pothvatu na svakom koraku stotinu klipova sa svih mogućih i nemogućih strana. Sada pak kada smo pomoću Božjom i našom žilavošću sve prebrdili, započeli smo ovih dana s najmodernijim mlinom brašna i racijonalnim uređivanjem našeg opsežnoga maslinika, u kojem imade preko 500 stabala maslina. Jedina naša nada jest u nas samih, a zatim u obećanoj godišnjoj pripomoći vlade. T.

O liječniku na otoku Cresu

Posted on by Roman

Pučki prijatelj, broj 16, 25. kolovoza 1905.

Creski kopač osvijestio se i uvidio, da bez liječnika ne može biti. Opazio je, da ih se uslijed pomanjkanja liječnika mnogo u najljepšoj životnoj dobi odselilo na drugi svijet; da je mnogu majku u crno zavilo, da je mnogu obitelj koprena tuge pokrila, jer im smrt nemila ugrabila oca dragog, milog hranitelja. Seljak je uvidio, da se tako ne da živjet, pak stoga ustaje i traži liječnika. On otvoreno veli gospodi: »Vi imate likara, za kog i ja dajem dinara, pa kako vas služi, hoću i zahtijevam, da i mene služi«. Continue reading “O liječniku na otoku Cresu”