crkva

Samostan sv.Jeronima

Posted on by Roman

Samostan sv.JeronimaCreska vlastelinka Ursa de Colombis svojom je oporukom 1474. godine poklonila dugu uvalu u blizini crkve sv.Martina fra Mateju Bošnjaku. Njezin je suprug Blaž tom poklonu pridodao svoje posjede u Tihoj (staro ime za Martinšćicu). Treti red Svetoga Frančiska Provencije Dalmacije i Istrije, kojem je fra Bošnjak pripadao, obvezao se da redovnici ovamo dođu živjeti. Gradnju crkve posvećene sv.Jeronimu otpočeo je Blaž de Colombis 1479. godine, a iste godine i umre.

Fratri u nedovršeni samostan useljavaju već 1482. godine, a okončanjem spora s nasljednicima supružnika de Colombis, dobili su još jedan dio uvale, stado od 200 ovaca i pravo na slobodnu pašu na brijegu. Gradnja je dovršena oko 1520. godine, a crkva svečano posvećena 1525. Uz ostale događaju je prisustvovao i lokalni svećenik Antun Kuljanić.

Samostan se nalazi na samoj obali, a otvoreni pogled na pučinu osiguran je zabranom bilo kakve gradnje i sadnje između samostana i mora.

izvor: Zdenka Janeković Römer: O ŽIVOTU TREĆOREDACA IZ SAMOSTANA SV. JERONIMA U MARTINŠĆICI NA OTOKU CRESU

Srednjevjekovna crkva sv.Martina

Posted on by Roman

Crkva sv.MartinaBlizu obale sa zapadne strane, u uvali Martinšćica pokraj ostataka antičke vile, nalaze se ruševni ostatci starokršćanske jednobrodne crkve Sv.Martina, neobičnoga gotovo pravilnoga križnog tlocrta koji podsjeća na slične crkve u Armeniji. Crkva ima i veliku polukružnu apsidu, a s južne joj je strane prigrađena manja kapelica s apsidom. Crkveno je tlo bilo pokriveno mozaikom, a s ovom je prilično velikom crkvom bio povezan i neki samostan iz bizantskog razdoblja. Crkva sv.Martina je zametak Martinšćice te je dala ime kako uvali tako i samom mjestu.

izvori: Branko Fučić: APSYRTIDES; Krešimir Regan, Branko Nadilo: STARE CRKVE NA CRESU I LOŠINJU TE OKOLNIM OTOCIMA

Sv. Gavdent

Posted on by Roman

ANDRIJA LINARDIĆ
Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, Knj.27 (1929), str. 182-183

U mensi negdašnje biskupske crkve u Osoru čuva se još cjelovito tijelo sv. Gavdenta, biskupa osorskoga, koji je preminuo u sredini XI. vijeka.
Sv. je Gavdent bio rodom iz Trzića, malenog seoca na otoku Lošinju nasuprot Osoru. Radi svojega svetog i revnog življenja bio je progonjen od nekih oholih osorskih plemića, te se morao povući iz građa i zakloniti u jednu spilju, koja još i danas opstoji na vrhu Osoršćice (visoko samotno brdo sa zapadne strane Osora). Ovdje je boravio kao pustinjak više godina čineći pokoru, te isprosio kod Boga milost, da na otocima Cresu, Lošinju i Unijama nema nikakve otrovne zmije ni druge otrovne zvijeri. Nađe se doduše zmija i gadova, i dosta velikih, ali nisu pogibeljni niti najmanje otrovni. Donesena bi za pokušaj zmija ljutica, ali čim se spustila ovdje na zemlju, odmah je crknula, a tako isto i lisica.
Sv. Gavdent nakon mnogogodišnjeg boravka u spilji bi nekim čudom, kako se pripovijeda, prenesen u Rim, a odavde se preselio u Jakin. gdje je u samostanu franjevaca u duhu svetosti i umro. Continue reading “Sv. Gavdent”