Narodni blagdan u Martinšćici

Naša Sloga, 1. kolovoza 1912

I naše mjesto sjetilo se je prigodom narodnog blagdana sv. C. i M. Družbinih Škola, te je u tu svrhu sabrano medju našim seljacima svota od K 34,38. Darovaše: N. N. K 5, D. H. K 4, 0. F. K. K 3, A. Saganić K 2, po 1 K : A Bolkoković, A. Linardić, I. Saganić, 0. Kavrećić, D. Linardić, E. Linardić, C. Murljaćić, Klement M., K. D., F. Vlakanćić i N.Murljačić. Po 60 fil.: K. Kućić, D. Kućić, E. Kućić. Pa 50 fil. M. Linardić, D. Kućić i M. Vlakančić. Po 40 fil.: M. Vlakančić i M. Mužić. Po 20 fil.: D. Linardić, N. Saganić, G. Harabalja, A. Sučić, D. Kućić, D. Vidović i I. Ivančić, te je napokon sakupljeno medju školskom dječicom K 3,33. — Živili Martinšćani! Napred u
hrvatskoj rodoljubnoj sviesti.

Narodni darovi

Naša sloga, 6. veljače 1908.

A sada dolaze na red naši vrli Amerikanski Hrvati kojih da Bog poživi i u čijim srdcima neka uvjek gori vatra domovinske ljubavi.
Vrli Hrvat Niko Murljačić rodom iz Martinšćice na otoku Cresu sada u West Somerville, sjeverna Amerika čitao je u jednoj zabavnoj večeri društva »Slavjanska Sloga” naš list, čitao je o patnjama hrvatskog naroda komu se je boriti proti ratnim složenim protivnicima, čitao je o našoj velezastuženoj ali i velepotrebnoj „Družbi sv. Ćirila i Metoda“ i tada braća sjetiše se svoje dužnosti, držeći se one zrno do zrno pogača a kamen do kamen palača darovaše tko je što mogao te sabraše ukupno dol. 16,75 što odgovara našim K 77,81. U to ime darovaše: Continue reading “Narodni darovi”

Priobćeno + Dodatak uredništva

Nova Sloga, broj 40 (1906)

U broju 38. od dne 20. t. mj. u Vašem cienj. listu dičnoj »Našoj Slogi” pod imenom “Franina i Jurina” oklevetao me netko kao prodanca talijanaša, porugljivim imenom “poprdilo” i prodan onima va Cresu.
Meni je tim nanešena težka uvreda poštenja, jer je tim povriedjena moja čast, moj narodni ponos te moj rodoljubni osjećaj. Evo sam prekoračio pedesetu godinu pa još mi nije nitko što takova do danas mogao predbaciti. Odkad su pak Dobrila i Vitezić (Bog njim daj duši lako) počeli buditi narodnu sviest od tada sam ja uvjek bio prvak u narodnosti u mojem mjestu, kao takvog me svatko u okolici pozna, kao takov pokazao sam se svagdje bilo kod izborah bilo u privatnih sastancih i u svakoj prilici. U mojem dućanu prodajem iznimno sam žigice družbe sv. Cirila i Metoda, papir za cigarete družbe sv. C. i M., trobojnice, dopisnice i obvoje hrvatskim naslovom, te ine druge predmete hrvatskim znakom, pa se netko drznuo turiti u sviet tu grdnu laž i klevetu.
Ja s toga najodlučnije prosvjedujem proti tome, te najuljudnije molim to velecienjeno uredništvo, da mi učini ljubav te izvoli uvrstiti u Našu Slogu ovo moje pismo podpisavši otvoreno moje ime.

Andrija Linardić,
seoski glavar ili ancijan i trgovac

Dodatak uredništva. Prije svega opažamo g, Linardiću, da nije pisac odnosno viesti u Franini i Jurini onaj na koga on misli, zato smo i ispustili one žestoke izraze, koje se odnose na tobožnjeg pisca. Drago nam je pak da se g. Linardić ovdje javno ističe rodoljubnim Hrvatom, te nitko veseliji od nas ako bude gosp. Linardić i nadalje u toj misli ustrajao, a svoje hrvatstvo pokazat će i zasvjedočiti najbolje kod budućih obćinskih izbora u Cresu. Znano nam je, da ancijani po Creskom svi su vezani za jasla creske vlastele, te ako je u tom zvanju Linardić doista nezavisan, onda je on čitavi muž, a ne prirepina talijanske kamore, premda nam je vrlo sumnjiv i zadnji posjet creskih Talijana kod njega i talijanski napisi a la “peppe”, “zucchero” itd. u njegovom dućanu i izdavanje certifikata u lošem talijanskom jeziku, te će nam priznati da to stoji u velikoj protimbi sa hrvatskim napisima na kuvertama, te trobojnicama i “hrvatskim Primorjem”

Mladi Istran

Novi cvijetakDječji časopis za mlade Mladi Istran izlazi u Malom Lošinju od 15.1.1906. godine. Urednik lista je Josip A.Kraljić, nadučitelj škole „Družbe sv. Ćirila i Metoda“ u Malom Lošinju, koji ga i izdaje u vlastitoj nakladi. Časopis izlazi u Malom Lošinju do 1908. godine kada Kraljić odlazi u Argentinu među hrvatske iseljenike. Nakon toga uredničku palicu preuzima Viktor Car Emin, te se list pod imenima Mladi Istranin, a potom Mladi Hrvat izdaje u Opatiji do početka I svjetskog rata 1914.
Među najvažnijim suradnicima bili su Rikard Katalinić Jeretov (Barba Rike), Albert Linardić (Crvenko Bijeloplavić), Ivan Mahulja i drugi.