Samostan sv.Jeronima

Samostan sv.JeronimaCreska vlastelinka Ursa de Colombis svojom je oporukom 1474. godine poklonila dugu uvalu u blizini crkve sv.Martina fra Mateju Bošnjaku. Njezin je suprug Blaž tom poklonu pridodao svoje posjede u Tihoj (staro ime za Martinšćicu). Treti red Svetoga Frančiska Provencije Dalmacije i Istrije, kojem je fra Bošnjak pripadao, obvezao se da redovnici ovamo dođu živjeti. Gradnju crkve posvećene sv.Jeronimu otpočeo je Blaž de Colombis 1479. godine, a iste godine i umre.

Fratri u nedovršeni samostan useljavaju već 1482. godine, a okončanjem spora s nasljednicima supružnika de Colombis, dobili su još jedan dio uvale, stado od 200 ovaca i pravo na slobodnu pašu na brijegu. Gradnja je dovršena oko 1520. godine, a crkva svečano posvećena 1525. Uz ostale događaju je prisustvovao i lokalni svećenik Antun Kuljanić.

Samostan se nalazi na samoj obali, a otvoreni pogled na pučinu osiguran je zabranom bilo kakve gradnje i sadnje između samostana i mora.


izvor: Zdenka Janeković Römer: O ŽIVOTU TREĆOREDACA IZ SAMOSTANA SV. JERONIMA U MARTINŠĆICI NA OTOKU CRESU

Srednjevjekovna crkva sv.Martina

Crkva sv.MartinaBlizu obale sa zapadne strane, u uvali Martinšćica pokraj ostataka antičke vile, nalaze se ruševni ostatci starokršćanske jednobrodne crkve Sv.Martina, neobičnoga gotovo pravilnoga križnog tlocrta koji podsjeća na slične crkve u Armeniji. Crkva ima i veliku polukružnu apsidu, a s južne joj je strane prigrađena manja kapelica s apsidom. Crkveno je tlo bilo pokriveno mozaikom, a s ovom je prilično velikom crkvom bio povezan i neki samostan iz bizantskog razdoblja. Crkva sv.Martina je zametak Martinšćice te je dala ime kako uvali tako i samom mjestu.


izvori: Branko Fučić: APSYRTIDES; Krešimir Regan, Branko Nadilo: STARE CRKVE NA CRESU I LOŠINJU TE OKOLNIM OTOCIMA

Otvoren auto-kamp u Martinšćici

Turistička ponuda Cresa i Lošinja od danas je bogatija za još jedan auto-kamp. Dovršen je i otvoren a/c “Slatina” u Martinšćici. Objekt je to druge kategorije, a može primiti 3000 gostiju, od kojih tisuću u kamp-prikolicama, a ostalih dvije tisuće u klasičnom kamp-smještaju. U sklopu kampa izgrađeni su zgrada recepcije, veliki restoran, market, konobe “Žal” i “Timun”, kao i brojni sportski tereni. Investitor tog značajnog pothvata je OOUR Hoteli “Sunčana uvala” iz Malog Lošinja, a vrijednost investicije iznosi oko 250 milijuna dinara. Značajno je da se izgradnjom ovog velikog autokampa učinilo i korak u pravcu revitalizacije manjih otočkih mjesta. Tako će već od ovog ljeta u kampu raditi 20 mještana kao stalni radnici, a preostalih 40 radnika bit će zaposleni sezonski.

Lošinjska kronika osamdesetih, Gašpar Purić, 1999

Sv. Gavdent

ANDRIJA LINARDIĆ
Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, Knj.27 (1929), str. 182-183

U mensi negdašnje biskupske crkve u Osoru čuva se još cjelovito tijelo sv. Gavdenta, biskupa osorskoga, koji je preminuo u sredini XI. vijeka.
Sv. je Gavdent bio rodom iz Trzića, malenog seoca na otoku Lošinju nasuprot Osoru. Radi svojega svetog i revnog življenja bio je progonjen od nekih oholih osorskih plemića, te se morao povući iz građa i zakloniti u jednu spilju, koja još i danas opstoji na vrhu Osoršćice (visoko samotno brdo sa zapadne strane Osora). Ovdje je boravio kao pustinjak više godina čineći pokoru, te isprosio kod Boga milost, da na otocima Cresu, Lošinju i Unijama nema nikakve otrovne zmije ni druge otrovne zvijeri. Nađe se doduše zmija i gadova, i dosta velikih, ali nisu pogibeljni niti najmanje otrovni. Donesena bi za pokušaj zmija ljutica, ali čim se spustila ovdje na zemlju, odmah je crknula, a tako isto i lisica.
Sv. Gavdent nakon mnogogodišnjeg boravka u spilji bi nekim čudom, kako se pripovijeda, prenesen u Rim, a odavde se preselio u Jakin. gdje je u samostanu franjevaca u duhu svetosti i umro. Continue reading “Sv. Gavdent”

Ženidba

ANDRIJA LINARDIĆ
Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, Knj.23 (1918), str. 269-276

Kad mladić doraste do ženidbe, tad se ńegovi roditeļi ogledaju za djevojkom, koja se ńima sviđa, a osobito paze, da bude što imućnija, poštena, stedišna i radišna. Stoga se popitkuju kod seļana i susjeda, kakova je ova ili ona; zato i stariji ļudi kadšto polaze na ples pa onako kao nehotice opipavaju djevojci ruke, da vide, ima li žuļave ruke, a po tom sude, da li je radišna ili nije.

Kad tako odaberu djevojku, onda dolazi prošńa. Najprije pođe, ako je živa, majka mladićeva sama u kuću djevojke nastojeći, da je nitko ne opazi, te roditeļima djevojke, a i samoj djevojci saopći stvar. No tada ne dobije nikakva odgovora, već joj samo kažu: vidjet ćemo. Zato uzmu obično rok od 8 ili 10 dana, pa u jednu subotu kasno uvečer, tajno, da nitko ne zna, upute se prosci ka kući djevojke, t.j. mladožeńa s ocem ili majkom i još jedan član od kuće. (A bilo je slučajeva, gdje su roditeļi isprosili djevojku i bez mladožeńe, a on bi je upoznao tek onda, kad bi pošao da se s ńome vjenča.) Tu sad svečano zapitaju djevojku pred ńezinim roditeļima, da li je voļna poći za ńihova mladića. Međutim se i ona raspitala za mladića, pošto joj je bila stvar priopćena, pa sada mora odgovoriti da ili ne. Ako im povoļno odgovori, tad se među roditeļima sklopi usmeni ugovor kao zaruke, te se položi na stol pred djevojku „kapara”, obično vjenčani prsten, par rubaca svilenih ili od fine vunice i po 2—3 m svilene vrpce (prhala), pa još koja malenkost. Djevojka to pregleda, spremi i brižno čuva; ako bi se kasnije bud s kojega uzroka mladožeńe zavadili i rastavili, te bi djevojka otkazala mladiću, dužna mu je povratiti kaparu; ako bi mladić ostavio djevojku, tada bi kod ńe ostala kapara. Vjerenici se odsada češće sastaju, no roditeļi pomno paze, da ih ne bi ostavili na samu, da se ne bi, očuvaj Bože! sramota dogodila. Tako dođe i vrijeme za ženidbu. Continue reading “Ženidba”

Resolucije

Pučki prijatelj (Krk), 10.svibnja 1908

Učesnici gospodarskog sastanka, sakupljeni dne 3. svibnja 1908. u Štivanu na otoku Cresu, predlažu obzirom na naumljeno vladino gospodarsko unapređenje Istre, da se na otoku Cresu učini:
I. Put
1. Iz Valuna do Orleca i od Valuna preko Zbišine na Vranu;
2. iz Orleca na Vranu;
3. iz Vrane u Štivan;
4. iz Vrane na Jezero;
5. iz Štivana na Belej;
6. iz Beleja prema Ustrinama;
7. iz Valuna i Lubenica u Štivan;
8. iz Štivana u Ustrine;
9. iz Beleja u Koromačnu;
10. iz Beleja u Plat;
Continue reading “Resolucije”