Talijanski učitelj na hrvatskoj školi

Pučki prijatelj, broj 45, 27. listopada 1921.

IZ MARTINŠĆICE NA CRESU.
Talijanski učitelj na hrvatskoj školi.
Divno li je selo Martinšćica kraj. Morske obale uz lepu luku, na otoku Cresu. Selo je to čisto hrvatsko izim jednog izrodice čisto hrvatskog imena i poretla. Od vajkada imademo u Martinšćici hrvatsku pučku školu, koju je do sada polazilo preko 150 čisto hrvatske dece, a poučavala samo jedna hrvatska učiteljica. Odavna se osećala potreba za pomnožanje učiteljskih sila te na koncu konca, ovih dana, poslaše nam slavne oblasti — talijanskog učitelja, koji ne zna ni beknuti hrvatski. Prvi dan dodje u školu sedmero osmero dece, drugi dan dvoje, treći dan niko itd. Continue reading “Talijanski učitelj na hrvatskoj školi”

U pučkim učionama karabinijeri školski nadzornici!

Pučki prijatelj, broj 20, 13. svibnja 1920.

Martinšćica na Cresu. U pučkim učionama karabinijeri školski nadzornici! Kod nas je barem tako, a sumnjamo, da smo mi u Istri utom iznimka, jer ovo nije prvi put kroz ovo vrijeme okupacije, da našu pučku školu za vrijeme predavanja posjećuje i obuku nadzire karabinijer, a jer tu službu (nadzorništva) ne obavlja samo jedna osoba, nego kako se oni (karabinijeri) često mijenjaju, tako i mi dobivamo svako toliko drugog školskog nadzornika, uvjek dakako u odori karabinijera. Danas (19. 11. 1919.) je -na pr. novi jedan karabinijer bio u školi skoro za cijele prijepoldašnje obuke i ispitivanja. Nama ovdje nikako ne ide u glavu, da jedan, makar inače poštovani karabinijer, može i smije obavljati službu škol. nadzornika, pa još na hrvatskoj školi. Continue reading “U pučkim učionama karabinijeri školski nadzornici!”

Ovdje imademo čisto hrvatsku pučku školu

Pučki prijatelj, broj 16, 16. travnja 1920.

Martinšćica na Cresu. Ovdje imademo čisto hrvatsku pučku školu. Htjelo se početkom okupacije na svaki način, da se je pretvori u talijansku, ali sav se narod (osim ancijana) tomu ustrajno opirao, pa je škola ostala, kako je bila i prije — hrvatska, uz 2 sata na tjedan – talijanski. Jedino uz taj uvjet, stao je narod slati djecu u školu. Sada pak kada već škola redovito radi, zahtijeva se od učiteljice sa strane tal. opć. poglavarstva – u Cresu, i od strane zapovjedništva ovdješnjih talij. karabinijera (ne znamo od kuda njima to pravo?), da se u školi dnevno talijanski jezik poučava. Učiteljica pak — od straha sluša! Continue reading “Ovdje imademo čisto hrvatsku pučku školu”

Odgovor na dopis «Vladin vrt u Stivanu»

Naša sloga, 1. listopad 1910.

Veoma me iznenadio onaj dopis, te se presenetih od čuda, kad sam pročitao, da se netko uzrujao na moju rieč, da nam je od vladinog vrta mala korist.
Predjimo na stvar. Najprvo neshvaćam dopisnikovu rieć: „Umišljeni dopisnik”, šta je tim htio reći? Ja nisam umišljen niti upućen od nikoga, ja nisam običan služiti za orudje nikomu, već sam sam iz svoje, glave i svojom rukom pisao, ne kao učenjak, već, kao prosti težak i kao takav neću se bojati ni sramiti i javno podpisati svoje ime, ako trebalo bude.
Sad ću odgovoriti na nekoje točke dopisa, ne radi dopisnika, već da čitatelji dobiju bolji pojam o stvari. Continue reading “Odgovor na dopis «Vladin vrt u Stivanu»”