Najstariji podaci o broju stanovnika

Posted on by Roman

Prvi vjerodostojni podaci o broju stanovnika župe Martinšćica i susjednih župa sežu u drugu polovinu 18. stoljeća, preciznije u 1754. godinu (neki podaci su iz 1780 i 1795):

Župa Martinšćica ukupno broji 131 stanovnika. U samoj Martinšćici 33, na Vidovićima 29, u Miholašćici 26, na Grmovu 20, Kunčići imaju 16, a najmanji Breg (Sv.Nikola) 7 stanovnika.

Župa Stivan ima 71 stanovnika, od toga njih 64 živi u Stivanu, 4 u Rudovi, a 3 u Padovi.
Continue reading “Najstariji podaci o broju stanovnika”

Početak izgradnje prometnica

Posted on by Roman

Do kraja drugog svjetskog rata mnoga mjesta na otoku, pa tako i Grmov i Vidovići bila su povezana samo magarećim stazama. Asfaltiranih cesta nije bilo, a automobila vrlo malo.

Prvu akciju za izgradnju ceste pokrenuli su mještani sela Grmov, pa je selo već 1946. povezano s makadamskom cestom koja se protezala duž otoka. Prije toga komunikacija između sela Grmov i središta župe u Martinšćici odvijala se po nekoliko putova koji su danas uglavnom neprohodni i zapriječeni.
Continue reading “Početak izgradnje prometnica”

Tunera

Posted on by Roman

Prvi spomen Tunere u Martinšćici seže u 1745. godinu u spise generalnog providura Dalmacije i Albanije G.Boldú, kada se ona spominje kao jedna od 8 tunera na otoku. Vlasnik Martinšćanske tunere bio je Nikola Petris. Već 1764 aktivno je samo 5 tunera, 1770 u Fortisovom se putopisu spominje njih 6. Manje lovine uglavnom su se prodavale u Osoru, a kad bi lov bio obilan, tuna se otpremala u Istru i Veneciju. Continue reading “Tunera”

Albert Linardić – Crvenko Bijeloplavić

Posted on by Roman

Albert Linardić, učitelj, pjesnik i pisac rođen je 4. studenoga 1882. u Martinšćici kao drugo dijete te jedini sin u obitelji Ivana Linardića, pomorca s Grmova i Marte Harabalja, kćeri Antona, pomorca iz Miholašćice.
Osnovnu pouku dobija privatno, a gimnaziju završava u Krku kod franjevaca trećoredaca. U Kopru završava učiteljsku školu, te potom kao učitelj provodi jednu godinu u Sv.Vidu na Krku.
Vraća se u Martinšćicu gdje, usprkos iscrpljujućoj tuberkulozi, radi kao učitelj sve do smrti 3. siječnja 1916. godine. Bio je čovjek plemenita srca, vrstan učitelj i pravi rodoljub te je savjesno obavljao svoje dužnosti u školi i izvan nje. Continue reading “Albert Linardić – Crvenko Bijeloplavić”

Samostan sv.Jeronima

Posted on by Roman

Samostan sv.JeronimaCreska vlastelinka Ursa de Colombis svojom je oporukom 1474. godine poklonila dugu uvalu u blizini crkve sv.Martina fra Mateju Bošnjaku. Njezin je suprug Blaž tom poklonu pridodao svoje posjede u Tihoj (staro ime za Martinšćicu). Treti red Svetoga Frančiska Provencije Dalmacije i Istrije, kojem je fra Bošnjak pripadao, obvezao se da redovnici ovamo dođu živjeti. Gradnju crkve posvećene sv.Jeronimu otpočeo je Blaž de Colombis 1479. godine, a iste godine i umre.

Fratri u nedovršeni samostan useljavaju već 1482. godine, a okončanjem spora s nasljednicima supružnika de Colombis, dobili su još jedan dio uvale, stado od 200 ovaca i pravo na slobodnu pašu na brijegu. Gradnja je dovršena oko 1520. godine, a crkva svečano posvećena 1525. Uz ostale događaju je prisustvovao i lokalni svećenik Antun Kuljanić.

Samostan se nalazi na samoj obali, a otvoreni pogled na pučinu osiguran je zabranom bilo kakve gradnje i sadnje između samostana i mora.

izvor: Zdenka Janeković Römer: O ŽIVOTU TREĆOREDACA IZ SAMOSTANA SV. JERONIMA U MARTINŠĆICI NA OTOKU CRESU

Srednjevjekovna crkva sv.Martina

Posted on by Roman

Crkva sv.MartinaBlizu obale sa zapadne strane, u uvali Martinšćica pokraj ostataka antičke vile, nalaze se ruševni ostatci starokršćanske jednobrodne crkve Sv.Martina, neobičnoga gotovo pravilnoga križnog tlocrta koji podsjeća na slične crkve u Armeniji. Crkva ima i veliku polukružnu apsidu, a s južne joj je strane prigrađena manja kapelica s apsidom. Crkveno je tlo bilo pokriveno mozaikom, a s ovom je prilično velikom crkvom bio povezan i neki samostan iz bizantskog razdoblja. Crkva sv.Martina je zametak Martinšćice te je dala ime kako uvali tako i samom mjestu.

izvori: Branko Fučić: APSYRTIDES; Krešimir Regan, Branko Nadilo: STARE CRKVE NA CRESU I LOŠINJU TE OKOLNIM OTOCIMA

Juliano Sokolić: Zavičajni kalendar

Posted on by Roman

Ovom knjigom, objavljenom kao broj 15 Otočkog ljetopisa Cres-Lošinj, autor zaokružuje svoj tridesetogodišnji neutrudnjivi publicistički rad u istraživanju načina i umijeća istrajavanja otočana u borbi za opstoj i životni napredak.

U Kalendaru su objavljeni događaji za koje se zna točan dan, mjesec i godina nastanka.