Gospodarsko društvo u Martinšćici

Pučki prijatelj, broj 21, 10. studenog 1904.

U koliko se opaža, naše gospodarsko društvo danomice napreduje i raste brojem članova. — Možemo sa veseljem reći, da u trim župama, koje pripadaju toj zadrugi, ne ima već skoro seljaka, koji ne bi bio upisan. To je najbolji dokaz, da narod uviđa, da mu zadruga nosi korist. Mi dobro znademo, da je naš seljak vrlo konservativan, te će on kasno pristati uz nešto o čem nije duboko osvjedočen da mu koristi. Da je on takav, nije on tomu kriv. Uzrok tomu moramo tražiti u onom vječnom izrabljivanju seljaka od lihvara i kamatnika koji su ga u najljepšem obliku, sa najslađim riječima znali obmamiti i zavarati, te napokon prevariti. Pošto on tako veselo stupa u zadrugu, to nam može služiti najboljim dokazom, da je on sa zadrugom zadovoljan, drugim riječima, da mu koristi. Continue reading “Gospodarsko društvo u Martinšćici”

Putevi i bijeda na otoku Cresu.

Pučki prijatelj, broj 21, 10. studenog 1904.

Kad dođemo u jedan nepoznati kraj i kad opazimo,, da su u tom prijeđelu lijepo uređeni putevi, odmah kažemo: Taj je narod napredan. Obratno pako, kad zalutamo u krajeve, u kojima se moramo verati kroz kojekakve prodore i gudure, te po stazicama, kojima bi se tek divokoza proturala, da se ne strmoglavi u kakvo bezdno. Tad i nehotice rečemo: Ah kako je to strašno! kako divlje! Ovako strašnih, ovako divljih puteva i stazica, osim u nekojim alpinskim ograncima, ima najviše na otoku Cresu. Continue reading “Putevi i bijeda na otoku Cresu.”

Praktični tečaj o cijepanju losa

Pučki prijatelj, 25. listopada 1904.

Praktični tečaj o cijepanju losa obdržavao se u vladinom vrtu Kimpu.
Tečaju je prisustvovalo 40 učenika i učenica iz raznih mjesta političkog kotara lošinjskog. Ovima bje podijeljena potpora prema udaljenosti njihovih boravišta u iznosu od 6—14 kruna. Prijavilo se bilo doduše do 300 osoba, koje su željne bile tom tečaju prisustvovati, al im se mnogima molbe radi pomanjkanja potpornih srestava morale kao neuvažene povratiti. Continue reading “Praktični tečaj o cijepanju losa”

Vodovod za otoke Cres i Lošinj

Pučki prijatelj, broj 4, 25. veljače 1904.

Nije mi potrebito govoriti, koliko trpe otoci Cres i Lošinj radi manjkavosti dobre pitke vode. — Ne mine malne ni jedna godina, a da nisu stanovnici ovih otoka prisiljeni piti vodu iz kaljuža i bara. — Kako je to štetonosno po zdravlje, ne treba niti da pišem. Odakle difterija, odakle groznica i sto inih bolesti van od nezdrave vode?
Divna je upravo misao pala na nm V. G. savjetniku Poscheru, koji je ovih dana proputovao ova dva otoka: da bi se naime sav otok Cres i Lošinj mogao opskrbiti krasnom vodom iz Vranskoga jezera. Na prvi mah pričinja se ta zamisao pustolovna. Mnogima će umom preletiti misao: Nismo kadri dobiti jedne cisterne u selu, a ti ćeš, da nam se dovede voda iz jezera, što bi stajalo toliko hiljada. Drugi će opet reći: To će biti, kad mene ne budu više zubi boljeli! Continue reading “Vodovod za otoke Cres i Lošinj”

Godišnja skupština gospodarsko-trgovačke udruge u Martinšćici

Pučki prijatelj (Krk), broj 4 (1904)

Iz Martinšćice. Godišnja skupština gospodarsko-trgovačke udruge u Martinšćici

5. o. mj. obdržavala je naša udruga glavnu godišnju skupštinu. Sjednica je bila mnogobrojno posjećena. Prostorije za sastanak bile su dupkom pune zadrugara, što je najbolji dokaz, da je naš puk počeo shvaćati važnost ovakovih zadruga.
Pošto predsjednik radi udaljenosti nije mogao stići na vrijeme, otvorio je s lijepim pozdravnim govorom sjednicu prvi odbornik pop Mate Maračić. Izrazi svoje veselje radi mnogobrojnog posjeta, istaknu osobito svrhu zadruge i potaknu članove, da ljubav i mar, kojim se zauzimahu za zadrugu do sada, sačuvaju u svojim srcima i nadalje. Potom u kratko izvijesti o dijelovanju društva tekom prošle god. 1903. Zadruga broji koncem godine 1903. sto trideset i šest članova. Prometa je bilo 40.000 K; čista dobitka za, rezervni fond K. 520, što ukupno s lanjskom pričuvnom zakladom čini 1000 K. Continue reading “Godišnja skupština gospodarsko-trgovačke udruge u Martinšćici”

Iz Beleja. (Gospodarsko – konsumno društvo u Cresu.)

Pučki prijatelj, broj 2, 25. siječnja 1904.

U našem kotaru sva konsumna društva upravo krasno djeluju, ali ipak moram priznati, da je sva ostala natkrililo ono u Cresu. — Pred nekoliko dana desio sam se u Cresu i namjerio se na voditelje tog društva. Odmah me povedu, da razgledam njegov rad. Ponajprije me odvedu u dućan jestvina. Dućan je pun ljudi kao da je sajam. Milota ti je gledati, kako ti se tu svijet vrti i komeša. Meni se čini. da kad bih dvadeset i četiri sata tu boravio, da bi mi se moždani smiješali, a ipak, kako sam vidio, svu tu svjetinu zadovoljavaju i poslužuju tri osobe. Potom pođemo u zadružnu mesnicu. To ti je mesnica po najfinijem ukusu, a brkat mesar s bijelom pregačom služi članove. Tu vidiš suhih crvenih butina, kobasica, salame — e dolazi volja čovjeku, da zagrize! A sad da vidimo postolariju! To je opet lijepi dućan, pun raznovrsnih koža i poplata, a sve je poredano u najljepšem redu. U jednom dijelu dućana petero postolara, čas pjevajući čas razgovarajući, šiju cipele za braću zadrugare. Alaj ti je to krasan socijalizam! Continue reading “Iz Beleja. (Gospodarsko – konsumno društvo u Cresu.)”