Priobćeno + Dodatak uredništva

Nova Sloga, broj 40 (1906)

U broju 38. od dne 20. t. mj. u Vašem cienj. listu dičnoj »Našoj Slogi” pod imenom “Franina i Jurina” oklevetao me netko kao prodanca talijanaša, porugljivim imenom “poprdilo” i prodan onima va Cresu.
Meni je tim nanešena težka uvreda poštenja, jer je tim povriedjena moja čast, moj narodni ponos te moj rodoljubni osjećaj. Evo sam prekoračio pedesetu godinu pa još mi nije nitko što takova do danas mogao predbaciti. Odkad su pak Dobrila i Vitezić (Bog njim daj duši lako) počeli buditi narodnu sviest od tada sam ja uvjek bio prvak u narodnosti u mojem mjestu, kao takvog me svatko u okolici pozna, kao takov pokazao sam se svagdje bilo kod izborah bilo u privatnih sastancih i u svakoj prilici. U mojem dućanu prodajem iznimno sam žigice družbe sv. Cirila i Metoda, papir za cigarete družbe sv. C. i M., trobojnice, dopisnice i obvoje hrvatskim naslovom, te ine druge predmete hrvatskim znakom, pa se netko drznuo turiti u sviet tu grdnu laž i klevetu.
Ja s toga najodlučnije prosvjedujem proti tome, te najuljudnije molim to velecienjeno uredništvo, da mi učini ljubav te izvoli uvrstiti u Našu Slogu ovo moje pismo podpisavši otvoreno moje ime.

Andrija Linardić,
seoski glavar ili ancijan i trgovac

Dodatak uredništva. Prije svega opažamo g, Linardiću, da nije pisac odnosno viesti u Franini i Jurini onaj na koga on misli, zato smo i ispustili one žestoke izraze, koje se odnose na tobožnjeg pisca. Drago nam je pak da se g. Linardić ovdje javno ističe rodoljubnim Hrvatom, te nitko veseliji od nas ako bude gosp. Linardić i nadalje u toj misli ustrajao, a svoje hrvatstvo pokazat će i zasvjedočiti najbolje kod budućih obćinskih izbora u Cresu. Znano nam je, da ancijani po Creskom svi su vezani za jasla creske vlastele, te ako je u tom zvanju Linardić doista nezavisan, onda je on čitavi muž, a ne prirepina talijanske kamore, premda nam je vrlo sumnjiv i zadnji posjet creskih Talijana kod njega i talijanski napisi a la “peppe”, “zucchero” itd. u njegovom dućanu i izdavanje certifikata u lošem talijanskom jeziku, te će nam priznati da to stoji u velikoj protimbi sa hrvatskim napisima na kuvertama, te trobojnicama i “hrvatskim Primorjem”

Franina i Jurina

Naša Sloga, broj 38 (1906)

franina i jurinaFr. Ča je istina Jurino, da se je Martinšćinski ancijan udelal poprdilo?

Jur. Kako ne, tako mi je rekel Dumina, da seda na butigi piše sve talijanski.

Fr. To je valjda udelal da ga bolje razume Vidošćani i Grmovšćani!

Jur. Ni zato ne, već zato, ča su ga učinili za ancijana, pa da se dobar udela onim va Crese.

Fr. Ma od kad ga ja poznam on se je držal Hrvat.

Jur. Je, je, ma od kad se je udelalo društvo i kako je ostal ancijan on se je prodal onim va Crese.

Fr. Onda tim judem dobro stoji da imaju takovih judi.

Jur. Dobro, dobro, zač da bi hodeli votat va Cres, bi se jeden put liberali od takovih judi.

REAKCIJA I ODGOVOR

Gradnja ceste Osor-Cres

Pučki prijatelj, 25. veljače 1906.

Već sam u svoje vrijeme o gradnji ove ceste spomenuo, te mislim, da mi nije potrebito vraćati se na taj predmet, da dokažem čitaocima, kako se kod te gradnje više gleda na prkos, nego li na samu stvar. Našim ocem domovine nije bila nikad na srcu općenita dobrobit nego političke intencije, pak zato je i ostao ovaj otok za nekoliko hiljada godina natrag. Ali svaka sila do vremena a pravda do vijeka; pak se nadamo doskora tu prkosnu vladu vidjeti skršenu i umirovljenu, gdje će imati vremena snivati o svojim nedoličnim djelima, kojima si je okrunila svoje čelo. Continue reading “Gradnja ceste Osor-Cres”

Mladi Istran

Novi cvijetakDječji časopis za mlade Mladi Istran izlazi u Malom Lošinju od 15.1.1906. godine. Urednik lista je Josip A.Kraljić, nadučitelj škole „Družbe sv. Ćirila i Metoda“ u Malom Lošinju, koji ga i izdaje u vlastitoj nakladi. Časopis izlazi u Malom Lošinju do 1908. godine kada Kraljić odlazi u Argentinu među hrvatske iseljenike. Nakon toga uredničku palicu preuzima Viktor Car Emin, te se list pod imenima Mladi Istranin, a potom Mladi Hrvat izdaje u Opatiji do početka I svjetskog rata 1914.
Među najvažnijim suradnicima bili su Rikard Katalinić Jeretov (Barba Rike), Albert Linardić (Crvenko Bijeloplavić), Ivan Mahulja i drugi.

Agrarna kriza na otoku Cresu

Pučki prijatelj, broj 1, 10. siječnja 1906.

Na ljetošnjoj redovitoj godišnjoj glavnoj skupštini kulturnog vijeća u Poreču bavila su se gg. i agrarnom krizom na otoku Cresu. Kao izvjestitelj fungirao je zastupnik zemaljskog odbora g. Viktor Mrach.
Iza kako je u kratkim crtama orisao bijedne agrarne prilike na otoku Cresu, i priopćio, da je c. k. namjesništvo saopćilo namjeru ministarstva (spis od 15. prosinca 1904. broj. 2221S—1666), da je ono pripravno pomagati poljodjelski preporod na otoku Cresu, polag posebnog nacrta, ako na nj pristane i pokrajina, te se obveže, da će u tu svrhu štogod doprinašati, pročitao je dotični nacrt, sastavljen od ministarstva i podastrt kulturnom vijeću.
Evo tog nacrta : Continue reading “Agrarna kriza na otoku Cresu”