Sjekira mu pala u med

Pučki prijatelj, 10. kolovoza 1907.

Općinski izbori u Cresu morali su se obaviti već odavna, a ipak izborne listine za nove izbore još nijesu ni sada izložene. Tko znade, da se je creski kopač i vanjšćak već dobrano osvijestio: odmah će shvatiti, da je gospodu na općini strah pred dojdućim izborima, i da zato s njima zatežu, što se više može. Ta jadni još se do danas nijesu oporavili od udaraca, koje im je onako muževno i svijesno zadala hrvatska stranka prigodom izbora za carevinsko vijeće dne 14. maja o. g. Continue reading “Sjekira mu pala u med”

S Tramuntane na otoku Cresu

Pučki prijatelj, 10. svibnja 1907.

Ta blažena Amerika mora da je u istinu zamamljiva zemlja, kad čovjeka znade taku k sebi vabiti i tako reći zaslijepiti. Pa koliko je kudi pošlo tamu za koricom kruha s najboljom namjerom i s tvrdom odlukom povratiti se opet u svoju dragu domovinu, u svoj lijepi zavičaj, med svoje mile i drage. Pa koliko se već onamo našega naroda nije izgubilo, rasteplo? Oh, ta blažena neiskrena američka sloboda, koja kao da ne pozna granica! Imao sam prilike govoriti s oženjenim ljudima, koji na povratku iz Amerike još nijesu niti stupili pravo preko praga svoje kuće, već su uzdisali za tom blaženom Amerikom. A koliko ima onih, koji iskrcavši se na američko tlo uzdahnuli su: Ovo je zemlja za mene; našao sam te i ne ću te više pustiti; te zaboravili na roditelje, na ženu i djecu, na braću, na dom i rod. Ao braćo, da od Boga nađete! Žalosno, ali istinito. — Continue reading “S Tramuntane na otoku Cresu”

S južnog diela otoka Cresa

Naša sloga, broj 18, 16. travnja 1907.

Kako c. k. oblasti idu hrvatskom narodu na ruku! Kako je creska obćina ogromna i razštrkana, to je za područje ove obćine odredjeno više birališta za izbor narodnog zastupnika za carevinsko vieće. Za ovakve obćine to ja predvidjeno i u najnovijoj izbornoj reformi, naravski s razloga, da se tako izbornicima olahkoti vršenje izbornog prava glasa.
Kud naravskije, nego da će svatko očekivati, da u pojedinim izbornim sekcijama, kao biralište bude izabrano jedno središnje mjesto, gdje će izbornicima biti najlakši, sa najmanjim troškom, trudom i gubitkom vremena skopčan pristup. Nu ovo, što su imali pred očima stvoritelji izbornog zakona, i što predmjeva svaki razuman čovjek, na to najmanje paze c. k. oblasti i poglavarstva. — Evo primjera: Continue reading “S južnog diela otoka Cresa”

Dopis iz Ustrina

Pučki prijatelj, 10. travnja 1907.

Ustrine, dne 29. Ožujka.
Dragi »Pučki Prijatelju!« Čitao sam u Vašem listu, kako valja sadit merikansku lozu. Ću Vam pisat tugu i žalost: Kako će kod nas merikanska loza rodit, kad kod nas ni bilo nikat nijenoga naučitelja, koji bi nam pokazao i naučio, kako se to sapuje (kopa) i cepa. Ja ne znan, kako bi to moglo biti. To bi moralo bit, da ne haje za nas naša općina iliti komun. NaŠ narot je dosti vridan i kapac, ali bez nikakve škole. Bi moglo štagot biti, ali ni slošćini (sloge). Što ćete ? Kod nas je slabo, aš nimamo nijednoga ki bi za nas govorio: niti popa niti ništa. Pop nam dojde iz Beleja svako osan dan i kad ki umre, dojdega naredit iliti zakopat. Continue reading “Dopis iz Ustrina”

Potpora mlinarskoj zadrugi

Pučki prijatelj, 10. ožujka 1907.

Cres, dne 3. ožujka 1907.
Ministarstvo je podijelilo ovih dana lijepu potporu od 12 hiljada kruna »Mlinarskoj zadrugi u Cresu«. — Zahvaljujuć se u ime zadruge i u ime do sada toli zanemarenoga creskog kopača, u čijim rukama je ta zadruga, ne možemo a da i ovom prigodom ne spomenemo maćuhinsku ljubav naših brižljivih prijatelja u Poreču, koji su po onom starom njihovu receptu »molbe hrvatskih gospodara moraju se sve odbiti, a one talijanskih spekulanata i alarista moraju se sve uvažiti«, milostivo odbili našu molbu, a podijelili potporu od K. 4 hiljade poznatomu ovdje afaristi R . . ., koji se je također odazvao pozivu milostive i kako je poznato, onako na brzu ruku nešto popravio svoj stari »toš« s namjerom da konkurenciju pravi našemu plemenitomu racijonalnomu modernom pothvatu. Značajne su one riječi, koje čitasmo u njihovoj »V. A«, glede te potpore: ad un oleificio a Cherso cor. 4000 . . . ! — Mi se u ostalom nijesmo nikada ni nadali bilo kakvoj potpori s te strane, jer smo uvijek imali pred očima staru praksu gori navedenog recepta. No nije trebalo bacati našemu pothvatu na svakom koraku stotinu klipova sa svih mogućih i nemogućih strana. Sada pak kada smo pomoću Božjom i našom žilavošću sve prebrdili, započeli smo ovih dana s najmodernijim mlinom brašna i racijonalnim uređivanjem našeg opsežnoga maslinika, u kojem imade preko 500 stabala maslina. Jedina naša nada jest u nas samih, a zatim u obećanoj godišnjoj pripomoći vlade. T.

Mlin na bencinu

Pučki prijatelj, 20. siječnja 1907.

Belej, 12. siječnja.
Na 2. jenara o. g. obdržavalo je gospodarsko-trgovačko društvo u Beleju svoju glavnu godišnju skupštinu.
Konačni račun (bilanca) pokazuje ovaj rezultat: Aktiva društva iznose k. 6.062,26, pasiva kr. 4.062,29. Konačni dobitak, ako se pasiva odbiju od aktiva izlazi na k 2.000,17.
Zadrugari su primili bilancu na znanje s velikim veseljem. Na to im polagatelj računa reče: Kad bismo mi htjeli danas društvo uništiti (glasovi: Bog očuvaj. — Ako treba beči, još ćemo dati nutar.), mi bismo svaki povukli oko k. 60. Drugim riječima: onaj naš zadružni dio od 20 k. koji bismo svaki uložili, u šesnaest mjeseci protrostručio se je. Kako opažam na vama, vi se radujtete tom dobitku. — Ali ja mu se ni mrve ne veselim. — To je naime znak da smo preskupo jeli i oblačili se (glasovi: mi smo bili kuntenti). Continue reading “Mlin na bencinu”