Gradnja ceste Osor-Cres

Pučki prijatelj, 25. veljače 1906.

Već sam u svoje vrijeme o gradnji ove ceste spomenuo, te mislim, da mi nije potrebito vraćati se na taj predmet, da dokažem čitaocima, kako se kod te gradnje više gleda na prkos, nego li na samu stvar. Našim ocem domovine nije bila nikad na srcu općenita dobrobit nego političke intencije, pak zato je i ostao ovaj otok za nekoliko hiljada godina natrag. Ali svaka sila do vremena a pravda do vijeka; pak se nadamo doskora tu prkosnu vladu vidjeti skršenu i umirovljenu, gdje će imati vremena snivati o svojim nedoličnim djelima, kojima si je okrunila svoje čelo.
Pisao sam već, da se je toliko novca potrošilo, dotično pojelo za cestu Cres-Osor, da bi sav onaj novac bio razborito potrošen u gradnju ceste, da bi se po njoj mogla slobodno micati ne samo prosta kola i tramvaji nego i željeznica; ali što ćeš, kad je „veća škulja na pipi nego na tapunu“.
Čujte još i ovu: Ki, ča, kako, s kun pomoćun umetnuli su za šijor kapa na cesti nekog Stanića, tomu čovjeku izruči, ki ni ča, ne znam, po pet, šest, sedam hiljada kruna, da s tim plaća radnike, koji se nalaze pod njegovom komandom na gradnji ceste. Taj šijor kapo je čovjek, o kom nije izdala ni općina ni župni ured kvalifika, — nu dosta da je njihov, već je pošten čovjek u očima nepoštenih. Taj šijor kapo ne ima nikoga, koji ga nadzire,-kako on barata s tim novcem. A ipak držim buduć je taj novac države, buduć su to žuljevi bijednog naroda, da bi trebalo znati za svaki heler, kamo ide i komu ide.
Pod prisegom mogu posvjedočiti, da se se taj šijor kapo izrazio da na radnicih može jedino neč aprofitat. A kako to? Ovako: On imade danas pedeset radnika. Od ovih je dvadeset djece, a trideset muževa. On mjesto metnuti ¡u svoju radničku listinu dvadeset djece, može metnuti deset djece, a četrdeset muževa. Kud je onaj višak od 10 kr.?
Ako je dakle kod svih vladinih službenika režija i nadzorstvo, morala bi biti i ovdje. Ne bude li toga. moglo bi se dogoditi, da bi vlada morala još sto hiljadi votirati za dogradnju ceste Cres-Lošinj. Videant consules!