Pučki prijatelj, 11. studenog 1926.

Kiša – Veliko nevrijeme – Razbijeni brodovi – Velika šteta – Sijek drva na komunadi
Ah ta blažena kiša! mnogi je od nas tako uzdahnuo ovih dana. Već desetak dana pada. Prekjučer je pokazala svu svoju moć. Lijevala je kao iz kabla. Naš je potok, za više stotina metara naokolo zamutio naše more, a isto tako i Dol. Iz ovoga vidite, da nam je kiša mnogo škode učinila, polja nam izrovala i zemlje mnogo odnijela.
Nije nas samo kiša pohodila, već i jaka jugovina. Već odavna ne pamtimo tako jakoga vjetra. Naši bresti na «pojanah» mislili su, da im nijedan ne će moći do nosa, ali su se ovog puta prevarili. Onoga uz sv. Anton izgulio je vjetar kao iz šale! Preostali brest, sada sam tuguje za svojim drugom, sav u strahu, da se i s njim ne naruga koji jači vjetar. Najviše su nam boli zadavale naše ulike. Previjala se stabla da je bila strahota. Zrna padala kao da klatiš po stablima. Koliko štete! I druguda je ova jugovina učinila dosta škode. U Martinšćici razbila je dva trabakula. Jedan, Amadea Vlakančić, koji je bio na pola krcat vapnom, sasma je izgorio. Drugi, Romana Padovan, a koji je zapovijedao brat A. Vlakančića, posve se razbio. Valovi su bili strasni i jedan sami val, raskinuo je obim trabakulima sidra i bacio ih na kraj. tužni ljudi gledali su svojim očima. kako im se brodovi razbijaju, a nijesu im mogli pomoći!
Naša je općina odlučila posijeći našu komunadu. U tu svrhu su ovuda nekoji vještaci, koji će svu komunadu razdijeliti na «delnice» i onda «delnicu» po «delnicu» dati posjeći i to putem dražbe-in-kanta. Sve misle posjeći u tri godine. Sada misle posjeći jedan dio «varha» od Stepić prema Predošćici. Meni se čini, da beljani ne bi učinili zlo, kad bi se porazgovorili i složili pa oni sami preuzeli sijek drva i ishodili da bez dražbe njima ostane sijek po procjeni, ako ona ne bude previsoka, ta i onako nema zaslužbe. Dogodit će se, da će sve preuzeti Bajčić ili koji drugi, a beljani će onda njima poći na nadnicu sijeći! Tako se posjekla lubeniška komunada. Romano Padovan, koji je kod kuće sjedio, zaslužio je dobru nadnicu, a lubeničani su ostali opuhani. Ako zna koji što bolje reći. neka se javi. Tko zna bolje, rodilo mu polje. Mi obično bučimo, kad nevera pasa !
Više puta sam čitao, kako imadu mnogo mjesta odbore za poljepšanje mjesta. Da bi i mi što takovo imali, ne bi bilo zlo. Onda bi se, mislim, moglo malo slobodnije disati. Kadagod moraš reći svojem nosiću, da ne bada svaki vetar!
Vrlo žalim, što vas je neki dopisnik na tanki led doveo i što ste štampali u broju 44. one ćakule Luce i Mare, koje su bez soli i smoka. Još nijesam ni čuo ni čitao, da je zlo imati plombirane zube. Mi smo se ovdje nasmijali. jer znademo svi dobro, da se one osobe ne nose po modi i jer opet znademo da su na svojem mjestu. Molim vas, ne dajte u buduće mjesta u svojem listu, ovakovim osobnostima.
Franjo K-ć