Prijatelji puka, pozor!

Pučki prijatelj, broj 16, 10. kolovoza 1900.

Bio se raznio glas, kako smo već jednom spomenuli u našem listu, da su nakanili neki bogati kapitalisti podignuti u gradu Cresu, tvornicu za rafiniranje i odpremanje istarskog i dalmatinskog ulja u strane zemlje. Mi smo se glede toga bolje popitali i uvjerili da je glas posvema osnovan i da se o tom ozbiljno radi.
Broj je kapitalista i dioničara do sada prilično velik, medju kojima se nalaze veliki bečki kapitalisti sa tristopedeset tisuća forinta kapitala; zatim gg. Scaramanga, Sandrinelli, Richetti, T. Eolt, R. Luzzatto, vitez Cambon, Vuković zastupnik, J. Luscardo, Medovich, vice-admiral Hinke, Dr. Campitelli, Matiašević, Dr. Rizzi, Dr. Barloti, Dr. Mrac, Dr. De Franceschi i drugi.
Dotični vele, da će to družtvo biti od velike koristi po Istru i Dalmaciju, pošto ne samo da će ciena ulju poskočiti, nego da će nastojati unapredjivati gojenje masline. Ulje da će priredjivati na način koji se rabi u Italiji, a razašiljati u Rusiju, Srbiju, Rumunjsku te u Ameriku. Mi pako s naše strane reći ćemo samo to: Veliki kapitalisti nigdje nisu usrećili naroda a kamo li da će nas usrećiti. Sreća naroda i blagostanje njegovo im je samo najviše nuzgredna svrha ako je i to, dok glavna uvjek će im biti, puniti svoje žepove. — Bojimo se, a držimo da je naša bojazan posvema temeljita i opravdana, da će to biti zadnji žalostan .i poguban udarac koga će zadati kapitalizam našem bjednom seljaku u Istri i Dalmaciji. Jedini mu je još bio ulje slobodan proizvod od kojega je crpio neku korist, a sada sve se bojimo, da se ide zatim da mu se i taj zadnji zalogaj iztrgne iz ustiju.
Veli se da će biti na korist našega seljaka, ali o tome .vrlo dvojimo »jer vuk sit i ovca ciela ne može biti«; još manje možemo vjerovati, da će sama vlada kao što se tvrdi podupirati to družtvo, pošto se to ne bi nipošto slagalo sa, njenim najnovijim gospodarstvenim programom.
Pozor dakle rodoljubi! Ne razbijajte toliko svoje duševne i tjelesne sile o kojekakova bezkoristna politička pitanja, nego obazrite se na poljodjelstvo i gospodarstvo, na taj temelj, na kom počiva sreća i blagostanje naroda, promaknimo gospodarstvo i riešavajmo gospodarska pitanja, tada stalno nam neće trebati razbijati naše koplje u političke trice, jer ove će same po sebi pasti. Gospodarstvo riešava politiku, a ne politika gospodarstvo. Badava danas govoriti našem seljaku ob ovom ili onom narodnom pitanju, kad njemu se po glavi vrti što će danas jesti on i obitelj ? »e neće mu li sutra lihvarski bubanj pred kućom zapjevati? Toga dakle ga zla najprije izbavi, pa onda vidjet ćeš, da će već on sam znati koja ga porodila majka i čije mljeko je sisao. Dakle gospodarsko pitanje riešimo pa smo sve riešili.
Nemojmo dopustiti da tudjinci i još k tomu kapitalisti podižu kod nas družtva!
Veliki kapital rekosmo ima pred očima i veliki dobitak. Taj dobitak če u žep nikom drugom nego kapitalistom. A zar ne bi mogao taj dobitak barem djelomično ostati u žepu našeg seljaka? Da, mogao- bi, ali samo malo žrtve. »Dobrom se voljom brda valja, i naravnu druga dižu.« Podižuć gospodarske zadruge odstraniti ćemo svaku eventualnu nesreću od našeg puka. Družtva ova prem su malena, ali takova je njihova moć,- da su u stanju i najjača kapitalistička družtva uništiti, što su takodjer i postigla u mnogih europejskih zemljah.
Urediti moramo poljodjelski stališ, jer ovaj baš stališ zahtjeva najviše čvrste uredbe; jer on najmanje dobiva pomoći od drugih strana, premda na njegovih rameni počivaju najveća bremena. Ti tereti od dana na dan mu bivaju sve to teži, a on jadan ne ima na koga da se osloni, od koga da pomoć traži; ne preostaje mu dakle nego uzdati se u se, u svoje vlastite sile. Da se pako može pouzdati u svoje sile, mora je proučavati, i kad je bude proučio tada će vidjet kako je jak, kako velik, kako moćan, kako nepokolebiv poljodjelski stališ, kad se složi i ujedini u jedno tielo, u jednu armadu. Samo krepkom i čvrstom organizacijom doći će do spoznanja svoje moći i jakosti.
Naš seljački stališ bio je do sada samo predmet izrabljivanja, a ne bude li se organizirao, uredio, ujedinio bit će i nadalje. Kmet će za kmetom, kuća za kućom propadati. Tu i tamo brani se i opire po koji od tudjeg izrabljivanja, al što će sam? Što da sam postigne i čini proti tolikim neprijateljem, kojim je samo svrha isisavati ga tako dugo, dok mu i zadnju kap krvi ne isišu. Od toga će se seljački stališ izbaviti samo tada, kad se bude sdružio, sjedinio, pod geslom: »Svi za jednoga, jedan za svih.«
U Krku ustrojio se središnji zavod komu je svrha da podiže razna gospodarska družtva diljem lošinjskog kotara, dakle svatko tko želi u tom pogledu kakvih poduka, nek se obrati na ravnateljstvo tog družtva i dobit će sva razjašnjenja i sve ostalo što mu je potrebito za ustrojiti bud koju gospodarsku zadrugu, te ujedno ravnateljstvo bit će mu u svem na ruku i pomoć. — Za ovim izgledom neka se čim prije povode i druga veća mjesta po Istri i Dalmaciji, a tako će u kratko vrieme organizirati naš poljodjelski stališ.
Za sada svim rodoljubima, neka bude prva skrb, da najprije podignu u svojih obćinah dotično župah gospodarske zadruge kojim bi bila svrha unapredjivanje gospodarstva obćenito a osobito vina i ulja. Malo će ih to stajati truda, a mnogo će koristiti narodu.
Samo mičimo se i bit će bolje. Nemojmo misliti kako će ti biti? tko će to voditi? Sve je to lahko i puka samo zabava, gdje je dobre volje.
Već sve što je boljega kod nas, u tudjih je rukuh, pa zar ćemo dopustiti da nam još i ulje, taj jedini glavni naš proizvod uzmu? Mi se pozivljemo na ljubav, skrb i brigu naših rodoljuba da toga ne dopuste nego nek se. svojski zauzmu, da narod čim bolje organiziraju te da podižu zadruge u svom mjestu. Mi ćemo vam biti na ruku u svakom pogledu, središnje vjeresijsko družtvo će vas i materijalno i moralno poduprieti, a ni Visoka Vlada neće vam uzkratiti svoje pomoći.