Naše učiteljstvo progonjeno — Umesto škole fašističke batine — Popis pučanstva bez pučanstva

Pučki prijatelj, 29. prosinca 1921.

Kako sve s nama postupaju državnici razvikanom kulturom, tako ne bi postupali ni isti Zulukafri, koji su barbari. Da je tomu tako, evo dokaza:
Čitateljima «Pučkog Prijatelja» bit će poznato, kako su hrvatsku učiteljicu iz Martinšćice poterali. Dali joj samo tri sata vremena, da spremi svoje stvari. Toga radi otišla deputacija iz Martinšćice u Lošinj, da bi umolila gosp. komesara Petragnanija, da bi im vratio poteranu učiteljicu, koja nije ništa skrivila, ili dao kojeg učitelja našeg roda i jezika. Kad je bila do sada hrvatska škola i vlada plaćala učiteljicu, znak je očiti da imadu i ti ljudi to naravsko pravo. Da se to shvati, ne treba biti učen, to svako razume. Ljudi su g. komesaru lepo došli a još lepše svoje želje i pravo iskazali. Ali gosp. komesar Petragnani, mesto da bi im lepo odgovorio, reče im: «Sada smo u Italiji i tako mora biti», t. j. vi više nemate prava na hrvatsku školu! Zbilja kulturan odgovor! Za nagradu, te su ljude za tim fašisti dočekali i pošteno namlatili. Jedan je svoj život spasio jedino time, što je kroz prozor skočio. Naravski nijedan fašista nije zatvoren! Pita se sada, ko je fašistima rekao, po što su ti ljudi došli? Gospodine Petragnani, Gospodina Boga može svaki smrtnik moliti, a da mu se za to ne treba bojati, da će mu štapovi po glavi padati!
Akoprem je do sada bila hrvatska škola u Beleju i Štivanu, to su ipak sada došla dva talijanska učitelja, da i ove škole pretvore u i čisto talijanske. Dapače zakonitomu učitelju u Beleju poručili karabinijeri, da odnese svoju robu iz učiteljske kuće, jer će mu je inače na cestu baciti! Mislim, da se što ovakva ni u Africi, medju divjacima, ne dogadja!
Kako se je popis pučanstva obavio ovde kod nas na otoku, tako se valjda nigde. na svetu nije. Gospoda činovnici, kojih je za općinu Cres bilo imenovano osam i to glasom oglasa od 28, 11. 21., br. 450$., uzeli su ovu stvar vrlo komodno. Seli, osobito po selima, za koji stol, k njima bi došao seoski starešina, te bi sami pojedine obitelji upisivali u listine, a i sami podpisivali kuće-gospodara. Dogodilo se tako, da pojedina sela nisu znala, a niti sada znadu, da se popis obavio, budući ih nije nitko ništa pitao. Za općioni jezik, uopće nisu u celoj općini creskoj nikoga ništa pitali, akoprem to zakon nalaže. Što bi to njima trebalo, ta oni su Duh sveti, koji sve znade! Gospodin creski straordinario Filini u svom proglasu zagrozio se, oglasom članka 11. zakona od 7. aprila 1921 br.:457, globom od 10.000 lira, koji bude istim iskrivio. Valjda će svi činovnici platiti globu i još biti kažnjeni; jer su (hotimice) radili protiv gornjeg zakona! (Molimo čitatelje «Pučkog Prijatelja», da to ne veruju, jer se oni drže one: «zakon je jedno a praksa je drugo»).