Naša sloga, 29. lipnja 1911.

Martinšćica na otoku Cresu.
Da naše c. kr. kot. poglavarstvo u Lošinju protežira „Talijane“ otoka Cresa i Lošinja da za pravedne želje i zahtjeve Hrvata ne mari, poznato je, tako te izgleda kadgod, kao da naše c. kr. kot. Poglavarstvo nije nego ekspozitura lošinjskog i creskog općinskog poglavarstva. I privatno i javnim glasilama bilo je već za to dosta dokaza iznešeno. Evo jednog — za javnost — novog dokaza.
Izborni zakon ustanovljuje, da u općinama sa velikim područjima ima kotarska politička oblast odrediti, da se glasovanje provede na više krajeva, to jest, da se učini više izbornih sekcija, i ovim izabere za sjedište mjesto, kamo će biti najlaglji pristup okolišnim izbornicima. Za creske podopćine na južnom dielu otoka, morale bi biti najmanje dvie takove izborne sekcije, jer je udaljenost izmedju sela prevelika, a putevi nikakovi. Nu bilo, da je jedna ili dve, svakako valja, da je sjedište izbornim sekcijama u središtu, inače nemaju smisla, ako po njima većini izbornika nije olahkoćen pristup izbornoj žari. Ali i ovdje naše c. kr. Kotar. Poglavarstvo — naduhnuto od creske općine — znalo je obići zakon: kad je već po zakonu moralo, da sa creskoj ugo učini jedno posebno izborno sjedište, ono je za takvo odredilo ono mjesto, gdje je držalo skupa sa gospodom na creskoj općini, da će biti najteži pristup većini hrvatskih izbornika, za koje znaju, da će beziznimno glasovati za prof. V. Spinčića. I za to je koliko godine 1907 za državne izbore, toliko g. 1908 za pokrajinske izbore, odredilo da za sav južni dio otoka Cresa (osim Punte Križa) bude Belej sjedištem izborne sekcije. Uzalud naši dokazi, uzalud zanimanje zast. Mandića: c. kr. kot, poglavarstvo makar se mu očito, kartom u ruci i brojkama dokazalo, da je Belej ne u središtu, nego upravo na periferiji za ogromnu većinu izbornika ove izborne sekcije, — ono je ipak — da ugodi creskim „Talijanima“ — ostalo kod toga, da sjedište ove izborne sekcije mora biti na Beleju, a ne u Štivanu, koje inače svi (pa i ista c, kr. kot. oblast) drži za središte župa creskog juga.
Ali ove godine skrojilo nam je naše c. kr. kot. poglavarstvo, ako je moguće, još očevidniju nepravicu, opet slušajuć savjete creskih „Talijana“. Pošto g. 1907 kod izbora za državni sabor, a g. 1908 kod izbora za pokrajinski sabor, c. kr. kot. poglavarstvo sa svim svojim makinacijama nije moglo postići, da odbije od glasovanja najveći dio hrvatskih izbornika (Martinšćicu), već su baš ti uz najveće žrtve došli svi bez iznimke na glasovanje, — to nas je ovih izbora saskočilo (jer u zadnji čas kad već utok nemoguć) još većom nepravdom, misleći nas odvratiti od glasovanja. Župe Lubenice i Valun pripojilo je ovaj put izbornoj sekciji u gradu Cresu,
dok je za Martinšćicu, Orlec, Štivan, Vranu i Ustrine opet učinilo Belej sjedištem ove izborne sekcije. Znajući, da nam pritužbe ne koriste, mirovasmo, odlučivši, da ćemo na 13. juna svi jednodušno na Belej za rana u jutru, pa da će ljudi ipak barem djelomično moći za hlada učiniti onaj mučni i težko prohodni put do Beleja, koji tamo i natrag iznosi, osrednje 5 sati, pa tako se po podne moći na vrieme vratiti na svoj posao —• ribarenje, od kojega većina živi.
Ali evo! Dva dana pred same izbore dojaviše nam, da je c. kr. kot. poglavarstvo odredilo, da izbornici župe Orlec i Vrana mogu glasovati u Orlecu, dok je Belej ostao još uvijek izborno središte (!) i sjedište za Martinšćicu, Štivan i Ustrine, i to — nota bene! — glasovanju nije bio odredjen točan početak, već je isto imalo započeli „po prilici” oko podna, a svakako završeno na 5 sati po podne. I tako naši su izbornici bili stavljeni na čudo! Da ne idu glasovati, tim bi samo ugodili onim na općini i na c. kr. kot. poglavarstvu, — a ovamo težak i mučan put od 5 sati u sred dana, po ljetnoj žegi, nikako uredjenim puteljcima, i opet to, što neće moći, da stignu na dobu na svoj posao (ribarenje). Ipak je pobjedila domoljubna dužnost: Martinšćani podjoše na izbor svi koliko ih je bilo kod kuće, osim nemoćnih staraca, ili takovih, kojim se onolik i onakov put nije smio preporučiti, te dvojice, koji su neodgodivim poslom zaprečeni bili. I ovi, da je izbor bio no Štivanu, ako i težko, ne bi bili uzmanjkali.
Da, kažemo na Štivanu, jer makar Martinšćica imala i absolutno i relativno najveći broj izbornika (a više nego i Osor i Orlec, koji su birali svaki za sebe), ipak da nam ne kaže, te svojim zahtjevima pretjeravamo, nismo tražili, da izbor bude u Martinšćici, nego u Štivanu.
Ako i gdje, ovdje se vidila očita pristranost i nepravda sa strane c. kr. kot. poglavarstva, pa narod nije mogao, a da svoga nezadovoljstva nad tim javno ne pokaže i jer čim da sada politička oblast opravda, što je Belej ostao sjedištem ove izborne sekcije? Za što se moglo dopustili Orlečanom, da mogu glasovati kod kuće, a Martinšćane se tjeralo na 5 sati mučna hoda? Jer su gospoda na creskoj općini i oni na c. kr. kot. Poglavarstvu Lošinju držali Orlečane još uvjek za „svoje“, ali — hvalu Bogu — ovoj put se prevariše. Za što n. pr. ta ista c. kr. kot. oblast daje Osoranima i Nerezincima, da mogu glasovati svaki u svojem mjestu, prem Osor i Nerezine ne dieli nego 1/2 sata liepe i zdrave šetnje, ili pol sata ladjicom vožnje po moru, dok mi svega toga nemamo? Jer se tu radi o talijanaškim izbornicima, s kojima naše c. kr. oblasti ne škrtare, kud pitaju koncesija
Ovo stavljamo na srdce i našom vrlo štovanom i obljubljenom zastupniku V. Spinčiću, pa se ufamo, da će u prvoj prilici i on poduprieti naše nastojanje, da se i nama dade ono, što se drugima ne krati.
Za pokrepu ovog pitanja, evo malo statistike. Kod ovih izbora palo je I. Na Beleju za prof. Vjek. Spinčića (protukandidata nije bilo) glasova iz Martinšćice 75, Štivana 18, Beleja 31, Ustrina 6, ukupno 130, II. Na Orlecu i Vrani 51, Ukupno 181
Uz gornje okolnosti pa uz činjenicu, da je sada najviše Martinšćana po svietu, a ipak ovolik broj izbornika: zar da nije opravdano naše ogorčenje na c. kr. kot. poglavarstvo u Lošinju, kad nas ovako traktira?