Naša Sloga, broj 57 (1901)
VI. Ancijani
Oni nisu nipošto glavari puka, kao što bi morali biti, već prosti obćinski sluge. Stari je bio običaj, da anciane ili kako drugdje kažu delegate-župane itd. bira puk. Tako se još živi ljudi sjećaju, da bi se narod skupio izpred crkve, pa bi ondje, kako kažu balotali anciana. Onda bi ga predstavili obćini; ova bi ga potvrdila i on bi bio glavar puka. Nu sad, u novije doba, nije tako. Obćina sama imenuje anciane bez da bi se za to popitala kod puka, koji bi za to mogao biti prikladniji, već imenuje one muževe, koji su njoj po ćudi. Tako je n.pr. u Beleju bio ancian čovjek pošten i pametan znade čitati i pisati, nu valja da nije plesao posve, kako su talijanaši svirali, zamjenili ga drugim, koji nezna ni slova al je njihov. U Stivanu je takođjer bivši ancian glasovao s nami za V. kuriju, ali brže bolje zamjenili ga drugim… No u Martinšćici glasoviti Merikan stoji nepomičan, jer je njihov prilizavac i jedini tamo talijanaš. Kod izbora za V. kuriju došao u Stivan ali se pobrao bez da je glasovao za nikog, dočim su Martinšćani došli i otišli svi u družtvu, njih preko 60. No, tko je taj Merikan? To vam je čovjek, koji je svoje mlade dane sproveo u Ameriki, te od tud i dobio ime Merikan, ali Amerika ostala tamo a on došao kući visoke glave a prazne kese. Ali našao je on kod kuće Ameriku. Ljudi, bili su još onda, kako se kaže, malo zapućeni, on metnuo dućančić, te se vladao kako je najbolje znao, pa se prilično podkožio. Ali kako došlo, tako prošlo, sad je kako je i bilo. Toga čovjeka ne ljubi puk, proti njemu kad je bio prvi put imenovan ancianom, digli se svi kuće gospodari, ajih 80 na broju i pošli glavom u Cres na obćinu prosvjedovat nek im ga zamjeni i bili su uslišani., Ali sad, kad ga obćina opet imenovala za anciana, usprkos svim molbam i prošnjam tamošnjeg puka obćina neće da ga zamjeni, već ga drži kano za prkos. I tako tamošnjem nevoljnom puku sve stvari zapinju, jer je narod bez glave, a u svojeg glavara nemaju povjerenja niti ga mogu imati. Eto dokazasmo vam nešto u kratko, ali posve u kratko još ima toga dosti, te kad bismo Vam htjeli sve obširno opisati, trebalo bi da jedan poseban list samo za nas izdajete.
VII. Gospodarstvo i seoba
Naš je narod na ovom otoku zapušćen i zanemaren od svakog; našem narodu treba pomoći i to pomoći moralne i materijalne. Ovdje nam trana uš uništila vinograde, jedini proizvod, jer je tlo krševito i odveć slabo za droge proizvode, ali za trs najprikladnije. Kad bi se narod dao na sadjenje američke loze, mogao bi se brzo opet oporaviti, jer onim, koji su se počeli malo ozbiljnije tim baviti, dosti dobro uspjeva. Al narod se neda nato sklonuti, već se danomice seli, što je mladjega i krepčijega u Ameriku trbuhom za kruhom. Tim upropašćuje sebe i svoju domovinu. Mnogi će nam doviknuti: kako upropašćuje kad ide za dobitkom? Evo kako. Sve radničke sile se odstranjuju, a domaća se zemlja zapušća; tako se skoro svuda vidi samo drač i korov, te čovjeka koji iole pošteno misli, groza hvata, kad gleda u budućnost. Novci što se tamo zasluže, nekoji tamo i ostave, a nekoji ih zbilja šalje kući, koje družina potroši, jer drugog dobitka nema. Nekoji prištede koju stotinicu, čak i hiljadicu, ali što od toga, kad se novac kao novac lahko potroši. Jedna bolest ili kakva druga nesreća, a mnogo put i lahkoumno, dok je, se troši a kad na koncu konca nema ništa, doći će starost pa eto biede i nevolje; dočim, kad bi se kod kuće radilo, bio bi jači temelj za budućnost za nas i naše potomke. Mnogi će nam od vas reći: eh dobro vi kažete, ali treba jesti, treba djeci hrane i odjeće. Jest istina je, jer to i svi kušamo s Vama; no nekažemo, da neidete za dobitkom, nipošto; za dobitkom treba ići, ali braćo, s onimi dobitci gradite si temelj za budućnost po mogućnosti; sadite američku lozu, pak će nam se vratiti ako Bog da prvanje stanje.
Mnogi bi doisto i sadio, ali kaže: koja mi korist kad neznam ciepit. Tko će nam ciepit? Stoga treba, da bi nam vlada dala valjanih putujućih učitelja, koji bi morali boraviti medju narodom, te marljivo i valjano podučavati narod u svih granah poljodelstva. Za cieli kotar Lošinjski imamo 2 poljodelska učitelja, jedan za grad Cres sa stanom u Cresu, a jedan za cieli otok Krk i vanjske obćine creske i Lošinj sa stanom u Krku. Ovaj je vredan čovjek ali mu sile toliko nesmažu, tako da se ga vidjeva, doći u Stivan gdje je vladin vrt, kadkog jedoom u godini a kadgod ni to. Iz pomenutog vrta, koji je u Stivanu za ova sela, mala nam korist, jer obćenite pouke u njem nema, a od rozaka i žilavica, koje se u njem uzgajaju, dobiše nekoji, koji se prijaviše iz Stivana i Marlinšćice po 50—60 loza, a drugi ništa, dakle što je to prama potrebi?!
Stoga molimo visoku vladu i naše predpostavljenike i zastupnike, nek nas zagovaraju pri vladi; nek se zauzme za nas biednike, te nek nam pruže pomoćnicu ruku, jer inače smo posve propali.
VIII. Školstvo i društva
Treba našem narodu i duševne hrane i silno treba. Naš je narod neuk, u tami, bez škola i naobraženosti; škola neimamo, jedva u Martinšćici i Stivanu nakon dugog moljakanja dobiše mješovite škole; u tih školah jedva se djeca podučavaju čitanju i pisanju, a drugo ništa. Trebalo bi ovdje poduke za odrasle, družtva i nedjeljne škole. Počeli se nekoji zauzimati da ustanove družtvo posujilnice i takozvane konsumne magazine, djelo doista hvale vredno ,ali to je sve premalo, tim se narod neizobrazuje. Ti magazini jesu dobro poduzeće svuda tamo gdje neimamo narodnih trgovaca ili gdje trgovci nemilosrdno odiru pučanstvo. Gdje ima naših poštenih trgovaca, tamo treba, da ih podupiremo.
U ovih stranah nije narod u šakah trgovaca, jer ako sa nekoje podobćine obterećene dugom, nisu to kod trgovaca radi hrane i odjeće; to su malenkosti, već su si dug napravili sami iz lahkoumnosti u druge svrhe, a ti su u rukah kamatnika i to ponajviše jednog dobro poznatog u Cresu. Nije nama do strančarenja već nam treba narodne sveze i ljubavi, stoga nam treba udariti drugom stazom ako ćemo jednom doći do prosvjete; nam treba izobražujućih družtva a to Čitaonice i pjevaćka družtva. Ali te sad nisu za nas, jer njim još nismo dorasli. Unovačeni vojnik nemože odmah puškom u rat, već mu treba vježbe i vježbe, a onda tekar može stupiti slobodno na bojno polje kad se znade okretno gibati. — U ovih stranah bi trebalo sad ustrojiti takova družtva, gdje si svak odrasli može upisati bez da plati ulazninu (jer ako od neuka čovjeka zatražiš novčić za naobrazbu, tad ga nema, dočim ga za krčmu nadje). Koji se upiše, da bude obvezan barem nedeljom poslije podne prisustvovati družtvu barem 2 sata, a ta družtva da budu ovlašćeni, dapače obvezani župnici dušobrižnici i učitelji gdje ih ima (jer drugih učenih osoba nemamo) da prisutne podučavanju u gospodarstvu, poljodelstvu, narodnosti itd. itd. jednom rečju u svemu, što je potrebito da se narod izobrazi. I tako bismo malo po malo mogli doći do prosvjete, a onda bi se tekar moglo ustrojiti čitalačka i pjevačka družtva. Tada bi se narod odbio od zlosretnih krčma, gdje si ubija dušu i tielo pijuć otrov mjesto vina i rasipljuć mučno zasluženi novac.
Eto u kratko našeg mnienja, a sve one, koji bi mogli pomoći, molimo, nek uvaže ove savjete, negledeć na držak pera, koje je pisalo, već na samu stvar. Sve one rodoljube pako, koji bi mogli podupirati ovu misao, molimo, nek se dadu na posao, pa ako je u čemu pretjerano ili pogrešno, nek nas izvole izpraviti i bolje predloge staviti. Tko zna bolje, široko mu polje.