Belej

Naše učiteljstvo progonjeno — Umesto škole fašističke batine — Popis pučanstva bez pučanstva

Posted on by Roman

Pučki prijatelj, 29. prosinca 1921.

Kako sve s nama postupaju državnici razvikanom kulturom, tako ne bi postupali ni isti Zulukafri, koji su barbari. Da je tomu tako, evo dokaza:
Čitateljima «Pučkog Prijatelja» bit će poznato, kako su hrvatsku učiteljicu iz Martinšćice poterali. Dali joj samo tri sata vremena, da spremi svoje stvari. Toga radi otišla deputacija iz Martinšćice u Lošinj, da bi umolila gosp. komesara Petragnanija, da bi im vratio poteranu učiteljicu, koja nije ništa skrivila, ili dao kojeg učitelja našeg roda i jezika. Kad je bila do sada hrvatska škola i vlada plaćala učiteljicu, znak je očiti da imadu i ti ljudi to naravsko pravo. Da se to shvati, ne treba biti učen, to svako razume. Continue reading “Naše učiteljstvo progonjeno — Umesto škole fašističke batine — Popis pučanstva bez pučanstva”

Za poštu i brzojav u Martinšćici na Cresu

Posted on by Roman

Naša sloga, broj 31, 1. kolovoz 1912.

Još pred 18 god. na privatnu molbu jednog mjestnog rodoljuba ravnateljstvo c. k. posta brzojava u Trstu blagoizvolilo je ovdje ustrojiti poštansku sabiralnicu sa prenosom pošle do Vrane i natrag tri puta na tjedan. Od onog se doba mjestni promet popedesterostručio, no u pogledu prenosa pošte nije se ništa promjenilo. Kad se je ustanovila ovdje poštanska sabiralnica mjesto je brojilo nešto ispod 400 duša, a sad ih imade oko 700. Onda su živjeli svi ako i siromaški kod kuće, tako da je bio poštanski saobraćaj skoro neznatan, a sada sve što je mladjega i krepčijega ide u svijet za dobitkom, tako da danomice stižu listovi i novac iz daleke Amerike, a mjestni poštni sabiratelj nije dužan primati niti odpošiljati novac preko 50 K niti za to jamči poštno ravnateljstvo, a niti pakete nije dužan prenašati, te samo njegovoj dobroj volji imademo da zahvalimo, što nam prima i odašilje novac i pakete u svakom iznosu i težini, inače bismo morali putovati u Vranu svaki po svoje. Osim privatnika imamo ovdje financijalni odjel, lučki ured, carinarski odjel, župni ured, mjestno glavarstvo, pučku školu, konsumno društvo, posujilnicu, jednog domaćeg trgovca sa dobro uredjenim dućanom, tvornicu eteričnih ulja, ribarsku zadrugu, tunolov i sad se ustraja jedan novi mlin za meljenje pšenice i tako mjesto u svakom pogledu Iiepo napreduje samo sa poštom smo uvijek pri starom.
Koliko bi mjesto napredovati moglo u prometu i trgovini kad bi imali brzojav radi čega štetuje osobito ribarstvo. Continue reading “Za poštu i brzojav u Martinšćici na Cresu”

Pristranost i nepravednost c. kr. kot. oblasti

Posted on by Roman

Naša sloga, 29. lipnja 1911.

Martinšćica na otoku Cresu.
Da naše c. kr. kot. poglavarstvo u Lošinju protežira „Talijane“ otoka Cresa i Lošinja da za pravedne želje i zahtjeve Hrvata ne mari, poznato je, tako te izgleda kadgod, kao da naše c. kr. kot. Poglavarstvo nije nego ekspozitura lošinjskog i creskog općinskog poglavarstva. I privatno i javnim glasilama bilo je već za to dosta dokaza iznešeno. Evo jednog — za javnost — novog dokaza. Continue reading “Pristranost i nepravednost c. kr. kot. oblasti”

S južnog diela otoka Cresa

Posted on by Roman

Naša sloga, broj 18, 16. travnja 1907.

Kako c. k. oblasti idu hrvatskom narodu na ruku! Kako je creska obćina ogromna i razštrkana, to je za područje ove obćine odredjeno više birališta za izbor narodnog zastupnika za carevinsko vieće. Za ovakve obćine to ja predvidjeno i u najnovijoj izbornoj reformi, naravski s razloga, da se tako izbornicima olahkoti vršenje izbornog prava glasa.
Kud naravskije, nego da će svatko očekivati, da u pojedinim izbornim sekcijama, kao biralište bude izabrano jedno središnje mjesto, gdje će izbornicima biti najlakši, sa najmanjim troškom, trudom i gubitkom vremena skopčan pristup. Nu ovo, što su imali pred očima stvoritelji izbornog zakona, i što predmjeva svaki razuman čovjek, na to najmanje paze c. k. oblasti i poglavarstva. — Evo primjera: Continue reading “S južnog diela otoka Cresa”

Mlin na bencinu

Posted on by Roman

Pučki prijatelj, 20. siječnja 1907.

Belej, 12. siječnja.
Na 2. jenara o. g. obdržavalo je gospodarsko-trgovačko društvo u Beleju svoju glavnu godišnju skupštinu.
Konačni račun (bilanca) pokazuje ovaj rezultat: Aktiva društva iznose k. 6.062,26, pasiva kr. 4.062,29. Konačni dobitak, ako se pasiva odbiju od aktiva izlazi na k 2.000,17.
Zadrugari su primili bilancu na znanje s velikim veseljem. Na to im polagatelj računa reče: Kad bismo mi htjeli danas društvo uništiti (glasovi: Bog očuvaj. — Ako treba beči, još ćemo dati nutar.), mi bismo svaki povukli oko k. 60. Drugim riječima: onaj naš zadružni dio od 20 k. koji bismo svaki uložili, u šesnaest mjeseci protrostručio se je. Kako opažam na vama, vi se radujtete tom dobitku. — Ali ja mu se ni mrve ne veselim. — To je naime znak da smo preskupo jeli i oblačili se (glasovi: mi smo bili kuntenti). Continue reading “Mlin na bencinu”

Vinogradarstvo na otoku Cresu

Posted on by Roman

Pučki prijatelj, broj 16, 25. kolovoza 1905.

Nova amerikanska loza zahvatila je mah i po ovom otoku. Premda se već po svim creskim župama sadi, to je ipak vranska župa u tom pogledu najnaprednija. Ima tamo seljaka, koji su već minule godine učinili do 70 hek. vina, a to nije malen broj za jednu seosku obitelj. Ove pako godine, ako nas ne bi Bog pohodio kakvim zlim vremenom, nadamo se obilnom rodu. Doduše, one kiše, koje su vladale za vrijeme cvatnje, počinile su ne malenu štetu, jer se u velike osulo grožđe, nu mi ćemo biti zadovoljni, ako poberemo i ono, što je ostalo.
Danas vise nema župe, u kojoj ne bi bio uzoran vinogradarski vrt, a osim toga ima i divnih privatnih vrtova. Continue reading “Vinogradarstvo na otoku Cresu”

Pitke vode na Otoku Cresu

Posted on by Roman

Pučki prijatelj, broj 15, 10. kolovoza 1905.

Kako u svem, tako je i sa vodom po otoku Cresu. Tu ti uvijek dolaze nekakve komisije, uvijek se nešto mjeri, uvijek se nešto piše, uvijek govori o nekim krasnim cisternama, a samo se uvijek črpa i pije voda iz lokava, bara i kaljuža.
Minula nam je godina još svima u žalosnoj uspomeni. Te je godine mnogo stradao narod radi oskudice vode, a mnogo i mnogo je životinja uslijed toga parnulo. Nu to nije bilo kod nas samo minule godine, nego ta nesreća stizava pučanstvo ovog otoka malne svake godine. Kad bi ovamo i svakih deset dana kišilo, ipak bi u ljetno doba narod stradao radi pomanjkanja pitke vode, pošto ne ima u izobilju vlastitih bunara, a općinska cisterna malo gdje. Continue reading “Pitke vode na Otoku Cresu”