Pučki prijatelj, 10. svibnja 1908.

Pop Josip Pavačić — sazivač skupštine!
Vlč. g. pop Joso Pavačić, župnik u Beleju, sazvao je gospodarsku javnu skupštinu za 3. maja t. g. u Štivan. Tom prilikom pozvao je također našeg dičnog zastupnika prof. Vjek. Spinčića, da se na oči osvjedoči o potrebama ovdašnjega zapuštenoga naroda. I on, premda poslom opterećen, stigao je u petak na večer u Cres, odakle je posjetio Valun, pak pješice Orlec, Vranu i Belej. Narod ga oduševljeno dočekao i ushićeno pozdravljao. Na 3. maja zgrnulo se sa raznih strana južnog dijela otoka u Štivan preko tisuća ljudi, koji nestrpljivo čekali treći sat po podne, kad je imala započeti skupština. Čitalo se na licu naroda neko vanredno veselje jer je napokon uvidio, da se je našlo ljudi, koji će otkriti cijelome svijetu njegovo nesnosljivo i mukotrpno življenje.
Tome veselju nije bilo ni kraja ni konca, kad je pukao glas, da parobrodom dolaze naša braća iz grada Cresa, da i oni iznesu na skupštini svoje nevolje. Čim su se izletnici približili mjestu određenom za sastanak, pohrliše im već ondje sakupljeni u susret, to je bio vrlo dojmljiv prizor vidjeti kada se pozdraviše trobojnicama i veselim klicanjem uz pucnjavu mužara i udaranje tamburica creskih Hrvatica pod vještim ravnanjem revnjive učiteljice »Družbine Škole u Cresu« gđice Bobinac.

Izbor predsjednika.
Kad se je sleglo veselo klicanje, stupio je sazivač na za to određeno mjesto te pozdravi sakupljeni narod, protumači svrhu sastanka te predloži za predsjednika skupštine vlč. g. popa Mata Oršića iz Orleca, te gg. Ivana Žica, mjesnog učitelja i popa Iva Mrakovčića, kapelana u Cresu, za zapisničare, što je narod jednoglasno sa živio-klici prihvatio.
Po tom se je izabrani predsjednik zahvalio na časti, predstavio prisutnog zastupnika, te izjavio da mu je drago Što će se napokon ovim sastankom otkriti i ispitati potrebe našeg naroda te pospješiti riješenje istih na nadležnom mjestu.

Pop Dragutin Hlača govori o potrebama puteva, pošta, brzojava, parobroda.
Na to podijeljuje riječ vlč. g. Dr. Hlači, koji opširno raspravlja o potrebama puteva, pošta i brzojava te parobrodarske sveze. Pošto je temeljito istakao potrebu spoja pojedinih sela, zaključuje svoj govor usklikom neka se vlada već jednom makne, jer su ove naše strane, radi svestrane zapuštenosti, prava »Austrijska Sibirija«. Istaknuvši još potrebu uređenja raznih luka uz obalu otoka, bude pozdravljen burnim odobravanjem.

Pop Ivan Kremenić: o gospodarskoj izobrazbi seljaka.
Drugi govornik vlč. g. Ivan Kremenić govori o potrebi podupiranja poljodjelstva, osobito vinogradarstva, da se podigne gospodarsko blagostanje. Raspravlja kako bi se imao prosvjetljivati kopački svijet; kako bi se država imala brinuti da poljodjelci dođu već jednom do beskamatnih zajmova da iznova ožive naši vinogradi i tim dođe narod do korice kruha, da se ne mora skitati po svijetu trbuhom za kruhom. Neka vlada pronađe način da prisili pokrajinu na prihvat već postojećeg državnog zakona za to, a dok se to zbude neka dijeli obilne nagrade i potpore našem poljodjelcu novcem, umjetnim gnojem, lozama, sumporom, ratarskim oruđem i t. d. Govoreć o pčelarstvu ističe kako je ovaj otok za to i prikladan i kako bi mogao narod od toga imati lijepe koristi, kad bi racijonalno gojio tu granu gospodarstva, za to neka vlada i u tom pomogne narod poukom i materijalnim potpomaganjem. Buduć da se opaža bolest na bukaču, jedinom za sada vrelu dobitka u ovim stranama, a k tomu prijeti pogibao da će ga istisnuti iz prometa jeftiniji surogat, za to predlaže da se ishodi dozvola za sađenje duhana.

Pop Joso Pavačić: o oskudici vode.
Vlč. g. pop Joso Pavačić govori o oskudici vode za ljude i životinje.
U to pristupaju skupštini poglaviti kotarski kapetan g. Mosetlig i veleuč. g. sveuč. prof. vitez dr. Frane Holjevina. Na što predsjednik prekida govornika te predstavlja g. kapetana zahvaljujući mu što je svojim dolaskom počastio sastanak, na kojem će imati prigode čuti osobno razne prijeke potrebe, koje tište narod ovih zapuštenih strana. Zatim pozdravlja veleuč. g. viteza dra. Holjevinu — diku grada Cresa — ističuć veselje, što ga vidi krepka i zdrava i neustrašiva u obrani naših svetinja.
Za tim nastavlja g. Pavačić govoriti, kako bi bilo podesno da se snabdi cijeli otok Cres i Lošinj vodom iz Vranskoga jezera pomoću vodovoda. Ističe blagodati, koje bi nastale od ostvarenja toga nauma po narod i njegovo gospodarstvo, te apelira na prisutne zastupnike naroda i vlade, da se svojski zauzmu za tu životnu potrebu naroda, a međuto preporuča, da vlada uznastoji, da se sagrade za narod cisterne i lokve za životinje. Za tim govori o potrebi škola i državne potpore za podizanje školskih zgrada, te da uredi na svoj trošak, zbog siromaštva naroda, župne stanove i crkve, da ukine poreštinu i definitivno uredi svećeničke plaće, te napokon obrazlaže potrebu podignuća industrijalne hrvatske Škole u gradu Cresu.

Pop Matej Oršić: o zdravstvu.
G. pop M. Oršić govori o zdravstvu. Ističe nadalje kako je nemoguće da sama dva liječnika nastoje grad Cres i sve podopćine, jer su vrlo odaljena pojedina sela od grada Cresa, a komunikacije baš ni kakove. Za to cijeni da je nemoguće podići zdravstvo ako se prije ne urede putevi, jer ni liječnik nije od željeza da bi mogao zdušno vršiti, uz svu dobru volju i pripravnost, službu u ovako ogromnoj udaljenosti mjesta kao n. pr.: Pozorina—Verin, Ustrine—Beli, Dragozići—Belej, da se i ne spominju ostala raštrkana sela i stanovi. Umjesno bi bilo da se namjesti jedan liječnik u kojem središtu izvan grada, a ako je to za sada neizvedivo, preporuča da općinski liječnici budu oba istodobno i za grad i za sela. Nemoguće je da liječnik, koji je pozvan recimo na sjever istoka, čim se vrati ili se nije još vratio, pođe u jugo vršiti službu a da se prije ne odmori i ne okrijepi, a dotle koliki se presele s ovog svijeta, kojim bi liječnik bio pomogao da je došao na vrijeme.
Da zdravstvo može cvasti, od skrajne je nužde zdrava voda, čistoća, zdrava hrana, a uza sve to može čovjek oboliti pa mu treba liječničke pomoći, a da može do nje doći naglasuje opet i on potrebu da se urede putevi i s njima spoje pojedina sela. On se je i sam zauzimao i dokazivao oblastima naročito provedbu glavne ceste Cres—Orlec—Vrana preko brijega Pelginj, a tim bi bila cesta i ravnija i kraća, s tim bi bio saobraćaj lakši i narodu i liječniku. Nadalje govori o potrebi izučenih primalja, jer ako je liječnik potrebit za pojedinca, tim većma je potrebita valjana primalja, o kojoj ovise dva života: majke i djeteta.

Pop Ivan Mrakovčić: o uredjenju putova.
G. pop Ive Mrakovčić ističe potrebu osnutka puta Cres-Lovreški i Cres-Loznati, zatim govori o ribarstvu naglasujuć kako Ćozoti otimlju domaćemu naredu zalogaj kruha; zahtijeva od vlade, da novim ribarskim zakonom zaštiti domaće ribare i traži da se ne dozvoli ribolov bragocima na mjestima, gdje je zgodan lov za srdele. Zagovara da se ustroje posebni odbori iz težačkog staleža kod dijeljenja vladinih potpora siromašnim slojevima ljudstva i kod rukovođenja i uprave novca kod javnih radnja, za koje država podijeljuje potpore a prepušta nehote upravu pristranim faktorima.
Vlč. Toma Kraljić pridružuje se predgovorniku uz zahtjev, da se vrši kontrola nad novcem, određenim za javne potrebe i tim zapriječi svaka prevara.
Obzirom na poodmaklo vrijeme odustaje od predavanja g. vladin putujući učitelj poljodjelstva.

Govori zastupnik Spinčić,
Na to ustade dični naš zastupnik Spinčić, te zahvaliv se narodu na sjajnom dočeku, čestitao mu da je do ovog sastanka došlo. Spominje zasluge svećenstva oko buđenja narodne svijesti i promicanja gospodarskih interesa na otoku .Cresu. On je došao ovamo vrlo rado, jer ga na to nuka ljubav k narodu i zastupnička dužnost. Duboko su ga se dojmile žalosne prilike ovih krajeva, o kojima su i predgovornici raspravljali. Znao je i prije za sve te jade i zauzimao se češće da bi im se našlo lijeka, kako se to može vidjeti iz zapisnika sjednica carevinskoga vijeća. Znade on i vidi, da na ovom otoku neima ni škola ni puteva ni uređenih luka ni zdrave vode ni poštnih komunikacija, u opće neima ništa osim velike mizerije. Nu to — reče — sramota vaša nije nego države, koja se je morala već i do sad za to pobrinuti. Ta — nijesmo mi valjda njezini pastorci nego vjerni sinovi. Vaši su se zastupnici za vaše potrebe svojski zauzimali i do sada, ali, kako vidite, bez uspjeha — obećavanja bilo je i odviše, ali djela skoro ništa. i sada visoka vlada zove nas, vaše zastupnike, da joj rečemo, što nam treba, pa će nam malo po malo učiniti. Ja sam dosad tomu malo vjerovao jer — obećanje ludom radovanje — Ali ipak sada ponešto i vjerujem i ufam u Boga, da će zbilja štogod započeti, jer ove zemlje čine našu državu svjetskom velevlasti radi našega mora. Drugi razlog je taj, što su blizu nas oni, koji bi rado zagospodariti s ovom našom zemljom, jer da je tobož negda bila pod Venecijom. I poglavici gosp. kotar, poglavar svojim dolaskom med nas dokazuje želju vlade, da nam pomogne.
Međuto ne čekajte sve od vlade. Vi si možete i sami u mnogočem pomoći. Ustrajajte društva, kao: gospodarske zadruge i posudilnice. Vršite svoju dužnost kod općinskih izbora, jer su općine temelj vašem blagostanju. Premilostivi cesar predao je u vaše ruke vaš udes. Poslužite se tim pravom, pa kad budu općinski izbori, ne mojte ostati kod kuće, ne mojte samo govoriti da će i bez vas biti izabrano zastupstvo i da je to vama svejedno bude li izabran ovaj ili onaj. Vi griješite i protiv sebe i protiv svoje djece, kad zanemarujte tu svoju svetu dužnost. Ako ste kod vlastele zaduženi, ne bojte se za to glasovati protiv njih, jer i onako ćete morati svoj dug isplatiti, glasovali vi za koga mu drago. Svoga ne dajte, a vlasteli pustite. Što ih ide. Vi ste u većini, za to vam pripada pravo, da sami sobom gospodarite a ne da budete robovi manjine. Za zastupnike birajte ljude svoga povjerenja i u općini i u pokrajinski sabor i u carevinsko vijeće. Bili zdravi vi i svi vaši a ovaj sastanak blagoslovio Bog!
(Burno odobravanje i živio-klici popratili su zastupnikove riječi.)
Predsjednik pozivlje zapisničara, da pročita resolucije postavljene za vrijeme skupštine, koje su bile jednoglasno od sakupljenih prihvaćene.

Govori predsjednik Oršić.
Na koncu se predsjednik u kratko osvrće na tok raspravljanja, obrazlaže potrebu osnutka novčane banke na amortizaciju za Istru sa filijalkama u sijelu svakoga kotarskoga suda, te uređenje gruntovnih knjiga prema faktičnom posjedu pojedinaca. Zahvaljuje narodu, koji se je tako mnogobrojno odazvao pozivu, ne pazeći na daljinu trudnoga puta. Zahvaljuje zastupniku Spinčiću na njegovom neutrudivom zauzimanju za dobrobit našega naroda i što je svojim dolaskom u ove strane i utjecanjem u raspravljanje na ovom sastanku podupro i odlikovao ovu skupštinu. Da će naš zastupnik uznastojati e se danas poprimljene resolucije na najvišem mjestu uvaže i na korist tebe, narode, ostvare, jamči nam njegov dugogodišnji otadžbeniČki rad, samoprijegor, progonstvo i stradanje za svoj narod, za koji nije mario žrtvovati svoj profesorski položaj, podnesti poniženja i nepravde i ostati skoro bez zalogaja kruha u borbi i obrani naših pravica. On je mogao uživati dobru plaću, odličan položaj, biti u časti kod gospode i vlasti, ali je .sve to žrtvovao na oltar domovine t. j. za to da brani i zagovara probitke zapuštenoga svoga naroda. Ponovno zahvaljuje poglavitomu gosp. Kotar. kapetanu, što se potrudio doći među nas te mu toplo preporuča, da poradi sa svoje strane oko oživotvorenja prihvaćenih resolucija na današnjem sastanku.
Pohvali govornike, što su trijezno i temeljito prikazali potrebe naroda i uz poklik »živio narod!« zaključi skupštinu u 6 ½ ura p. p.
Uz milozvučno udaranje tamburica i pjevanje »Lijepa naša« raziđe se narod mirno i zadovoljno.