Month: srpanj 1901

Sa otoka Cresa na Petrovo – 3

Posted on by Roman

Naša Sloga, broj 57 (1901)

Prije

VI. Ancijani

Oni nisu nipošto glavari puka, kao što bi morali biti, već prosti obćinski sluge. Stari je bio običaj, da anciane ili kako drugdje kažu delegate-župane itd. bira puk. Tako se još živi ljudi sjećaju, da bi se narod skupio izpred crkve, pa bi ondje, kako kažu balotali anciana. Onda bi ga predstavili obćini; ova bi ga potvrdila i on bi bio glavar puka. Nu sad, u novije doba, nije tako. Obćina sama imenuje anciane bez da bi se za to popitala kod puka, koji bi za to mogao biti prikladniji, već imenuje one muževe, koji su njoj po ćudi. Tako je n.pr. u Beleju bio ancian čovjek pošten i pametan znade čitati i pisati, nu valja da nije plesao posve, kako su talijanaši svirali, zamjenili ga drugim, koji nezna ni slova al je njihov. U Stivanu je takođjer bivši ancian glasovao s nami za V. kuriju, ali brže bolje zamjenili ga drugim… Continue reading “Sa otoka Cresa na Petrovo – 3”

Sa otoka Cresa na Petrovo – 2

Posted on by Roman

Naša Sloga, broj 56 (1901)

(Prije.)

III. Vladina pomoć

God. 1898 i 99 doznačila visoka vlada pomoć biednom pučanstvu Istre, kaošto je jur bilo označeno u “N.S.”. Od toga pripalo obćini Creskoj, ako se ljuto nevaram, 13 hiljada for., da se tim poprave središnji putevi, da tako narod na svojoj radnji zasluži koricu kruha. Jeli se pravedno podielio taj krušac? Je, evo kako: dvim ili tríen podobćinama na jugu dobacilo se po 100 for. kano djeci sladkiša samo da nepleaču, ostalo potrošilo se za gradnju puta od Cresa na tramuntanu, a zašto? Jer gospoda imaju svoje stanove i tamo svoja imanja pa moraju imat i uredan put, a za siromaha i za ravnopravnost njih je deveta briga. Još bih mogao navesti sličnih činjenica, ali za sada dosti. Continue reading “Sa otoka Cresa na Petrovo – 2”

Sa otoka Cresa na Petrovo – 1

Posted on by Roman

Naša Sloga, broj 55 (1901)

Slavno uredništvo “N.Sl.”. Molim Vas, da izvolite ustupiti mi malo prostora u Vašem cienjenom listu, da Vam izjadam bar nekoje naše potežkoće, jer dok se drugi odasvud tuže i traže svoja prava, mi sa ovog otoka šutimo kano da nam to ide sve kao po loju, a kad tamo, dogadja se sve protivno.

I. Liečnik i sol.

U br. 44 “N.Sl.” t. g. čitamo, gdje javljaju iz Cresa, da obćinski liečnik nije htio da podje liečiti njeku ženu u podobćine na sjeveru od Cresa, a to mi je baš dalo povoda da se uhitim pera i više stvari na vidjelo iznesem: jer onaj dopisnik ili nije mario, ili radi kakva obzira nije htio, da stvar razjasni onako, kako u istini jest. Nego čujte, pak se čudite i sudite, dali ima gdje veće drzovilosti nego li je ima u obćini. Continue reading “Sa otoka Cresa na Petrovo – 1”