Pučki prijatelj, 30. kolovoza 1908.

Javljam vam žalosnu vijest. Poslije dugotrajne suše, koja nam je uništila sve proizvode naših malenih i siromašnih polja, svu travu za blago, nadošla napokon u četvrtak u noći kiša, koja je prilično namočila zemlju te se nalilo nešto vode po lokvama i šternama, al evo žalosti: u subotu veče na dan Bl. Gospe oko zahoda sunca nadvila se strašna oluja sa sjeverozapada i rasula strašnu krupu, veliku kao lješnjak, koja nam otukla i ono malo nade, što smo još imali u vinogradima, pobila nam masline i drveće, potukla stakla na prozorima. Crna nam se piše ove zime, ne bude li otkuda pomoći. Za to stavljamo na srce našim zastupnicima, da isposluju kod vlade obilne pripomoći ovom i onako siromašnom pučanstvu, sa gradnjom puteva i luke, da tako barem kolikogod utaži bijedu i nevolju al samo neka se ne zavlači pregovarajuć što bi se dalo i gdje, jer kaže poslovica: »Daj mi što u živa usta, u mrtva mi već ne treba«. Continue reading “Strašno nevrijeme”