Pučki prijatelj br. 12, 25. lipnja 1902.

Cres nema Hrvata: Tako su izvješćimala neka gospoda, da zadrže vlast u svojim sapama na korist i dobrobit (!) creskih kopača. Laž je bila malo predebela pa je već kod prvih vrata zapela. Možem Vam javiti, da se je na temelju pravednih želja i ružnog zavaravanja poveo ovdje službeni popis pučanstva, koji glasi ovako:

Ne idemo ocijenjivati sam popis, niti istraživati način, kako su se zaduženi ljudi kovali u Talijane, pa ne spominjemo ni onih naziva (u našem puku nepoznatih) Serbokroati, Sloveni, Stranijeri, nego ističemo ovo: Narod bez škole, bez gospodarske naobrazbe, koji silno ćuti nad sobom gospodsku premoć, kojoj je na stoljeća služio, a dijelom još i sada služi, taj se narod eto diže na svoje noge. Treba mu samo pružiti pomoćnicu ruku, razviti njegovo gospodarstvo, ozdraviti domaće nezdravo stanje, koje ga guši, pa će biti jaki oslon domu i rodu. Kad se kod nas uredi stočarstvo, ribarstvo, trsovlje i druge plodine, osobito ulje i buhač, te kad se primiri ono par smutljivaca, koji zavaravaju siromašne kopače, onda će ljudi jasno uvidjeti, da ima još pravice i na ovom svijetu. Kopači, ne dajte se voditi za nos od onih, koji vas varaju.