Sastanak pouzdanika Političkoga Društva u Martinšćici na otoku Cresu

Naša sloga, 6. studenog 1913.

Ponosno vijanje milih nam hrvatskih trobojnica, dne 30. prošlog mjeseca, u ubavom selu Martinšćica, na otoku Cresu, navještalo je, da se taj dan u prostorijama samostana Č.Č. O.O. Trećoredaca, drži sastanak pouzdanika Političkoga društva iz otoka Cresa.
Sa svih strana prostranoga otoka doletješe na sastanak č. svećenici, naši učitelji i liepi broj poljodjelaca, ribara i dr. Iz dalekog Beča došao je u Martinšćicu naš narodni zastupnik prof. V. Spinčić; Iz poznatog gnjezda Poreča došao je zem. prisjednik pop Anton Andrijćić a iz Malog Lošinja vidili smo medju nama narodnog zastupnika gosp. prof. Ambroza vit. Haračića. Continue reading “Sastanak pouzdanika Političkoga Društva u Martinšćici na otoku Cresu”

Vinogradarstvo na otoku Cresu

Pučki prijatelj, broj 16, 25. kolovoza 1905.

Nova amerikanska loza zahvatila je mah i po ovom otoku. Premda se već po svim creskim župama sadi, to je ipak vranska župa u tom pogledu najnaprednija. Ima tamo seljaka, koji su već minule godine učinili do 70 hek. vina, a to nije malen broj za jednu seosku obitelj. Ove pako godine, ako nas ne bi Bog pohodio kakvim zlim vremenom, nadamo se obilnom rodu. Doduše, one kiše, koje su vladale za vrijeme cvatnje, počinile su ne malenu štetu, jer se u velike osulo grožđe, nu mi ćemo biti zadovoljni, ako poberemo i ono, što je ostalo.
Danas vise nema župe, u kojoj ne bi bio uzoran vinogradarski vrt, a osim toga ima i divnih privatnih vrtova. Continue reading “Vinogradarstvo na otoku Cresu”

O liječniku na otoku Cresu

Pučki prijatelj, broj 16, 25. kolovoza 1905.

Creski kopač osvijestio se i uvidio, da bez liječnika ne može biti. Opazio je, da ih se uslijed pomanjkanja liječnika mnogo u najljepšoj životnoj dobi odselilo na drugi svijet; da je mnogu majku u crno zavilo, da je mnogu obitelj koprena tuge pokrila, jer im smrt nemila ugrabila oca dragog, milog hranitelja. Seljak je uvidio, da se tako ne da živjet, pak stoga ustaje i traži liječnika. On otvoreno veli gospodi: »Vi imate likara, za kog i ja dajem dinara, pa kako vas služi, hoću i zahtijevam, da i mene služi«. Continue reading “O liječniku na otoku Cresu”

Pitke vode na Otoku Cresu

Pučki prijatelj, broj 15, 10. kolovoza 1905.

Kako u svem, tako je i sa vodom po otoku Cresu. Tu ti uvijek dolaze nekakve komisije, uvijek se nešto mjeri, uvijek se nešto piše, uvijek govori o nekim krasnim cisternama, a samo se uvijek črpa i pije voda iz lokava, bara i kaljuža.
Minula nam je godina još svima u žalosnoj uspomeni. Te je godine mnogo stradao narod radi oskudice vode, a mnogo i mnogo je životinja uslijed toga parnulo. Nu to nije bilo kod nas samo minule godine, nego ta nesreća stizava pučanstvo ovog otoka malne svake godine. Kad bi ovamo i svakih deset dana kišilo, ipak bi u ljetno doba narod stradao radi pomanjkanja pitke vode, pošto ne ima u izobilju vlastitih bunara, a općinska cisterna malo gdje. Continue reading “Pitke vode na Otoku Cresu”

Pabirci s otoka Cresa

Pučki prijatelj, broj 14, 25. srpnja 1905

Piše pop J. Pavačić.
Tko je samo pred nekoliko godina bio po creskom otoku, na tog je učinio creski kopač stalno žalostan utisak. Bio to čovjek snužden i potišten, bez ikakve srčanosti i samosvijesti, skoro bi rekao da je podavao sliku kakova roba ili sužnja. Bila tu i tamo po koja iznimka, ali to su bile tek bijele vrane.
Pred propalim vlastelinom stajao je kopač otkrivene glave, sa kapicom pod pazuhom, pa zurio nepomično u njega, kao kakav prosti vojnik u svog kaprala. — Ali vremena se mijenjaju, pa i ljudi u njima, po onoj: »Kolo od sreće u okoli vrteći se ne pristaje, tko bi gori eto je doli, a tko doli, gori ustaje.« Tako i naš kopač. Juče bio sluga, danas je gospodar; juče rob, danas samosvijestan čovjek. Pa to je i pravo, a što je pravo, to je i Bogu drago. Zašto bi jedan uvijek bio sluga, a drugi uvijek gospodar. — To su valjda i creska vlastela u svojoj velikodušnosti i ljubavi, kojom su ljubili — glodati kosti našem bijednom seljaku, opazili, pak što oni? Prodavaj svoja imanja kopaču. Misleć sami u sebi, ta i onako, što je njegovo, to je i naše. I tako kopač pokupovao od vlastelina vlastelinstvo, — ostavio mu samo časno ime vlastel, da ga baš do skrajnosti ne orobi. Continue reading “Pabirci s otoka Cresa”

Vodovod za otoke Cres i Lošinj

Pučki prijatelj, broj 4, 25. veljače 1904.

Nije mi potrebito govoriti, koliko trpe otoci Cres i Lošinj radi manjkavosti dobre pitke vode. — Ne mine malne ni jedna godina, a da nisu stanovnici ovih otoka prisiljeni piti vodu iz kaljuža i bara. — Kako je to štetonosno po zdravlje, ne treba niti da pišem. Odakle difterija, odakle groznica i sto inih bolesti van od nezdrave vode?
Divna je upravo misao pala na nm V. G. savjetniku Poscheru, koji je ovih dana proputovao ova dva otoka: da bi se naime sav otok Cres i Lošinj mogao opskrbiti krasnom vodom iz Vranskoga jezera. Na prvi mah pričinja se ta zamisao pustolovna. Mnogima će umom preletiti misao: Nismo kadri dobiti jedne cisterne u selu, a ti ćeš, da nam se dovede voda iz jezera, što bi stajalo toliko hiljada. Drugi će opet reći: To će biti, kad mene ne budu više zubi boljeli! Continue reading “Vodovod za otoke Cres i Lošinj”