Naša sloga, broj 31, 1. kolovoz 1912.

Još pred 18 god. na privatnu molbu jednog mjestnog rodoljuba ravnateljstvo c. k. posta brzojava u Trstu blagoizvolilo je ovdje ustrojiti poštansku sabiralnicu sa prenosom pošle do Vrane i natrag tri puta na tjedan. Od onog se doba mjestni promet popedesterostručio, no u pogledu prenosa pošte nije se ništa promjenilo. Kad se je ustanovila ovdje poštanska sabiralnica mjesto je brojilo nešto ispod 400 duša, a sad ih imade oko 700. Onda su živjeli svi ako i siromaški kod kuće, tako da je bio poštanski saobraćaj skoro neznatan, a sada sve što je mladjega i krepčijega ide u svijet za dobitkom, tako da danomice stižu listovi i novac iz daleke Amerike, a mjestni poštni sabiratelj nije dužan primati niti odpošiljati novac preko 50 K niti za to jamči poštno ravnateljstvo, a niti pakete nije dužan prenašati, te samo njegovoj dobroj volji imademo da zahvalimo, što nam prima i odašilje novac i pakete u svakom iznosu i težini, inače bismo morali putovati u Vranu svaki po svoje. Osim privatnika imamo ovdje financijalni odjel, lučki ured, carinarski odjel, župni ured, mjestno glavarstvo, pučku školu, konsumno društvo, posujilnicu, jednog domaćeg trgovca sa dobro uredjenim dućanom, tvornicu eteričnih ulja, ribarsku zadrugu, tunolov i sad se ustraja jedan novi mlin za meljenje pšenice i tako mjesto u svakom pogledu Iiepo napreduje samo sa poštom smo uvijek pri starom.
Koliko bi mjesto napredovati moglo u prometu i trgovini kad bi imali brzojav radi čega štetuje osobito ribarstvo.
Ovdje je središnja luka za zaklon jedrenjačama za nevremena, te koliko bi istima brzojav trebao, da jave svojima gdje se nalaze. Liečnika imademo jednog ga cieli otok u gradu Cresu 5 do 6 sati udaljenog od naših sela. Ako nam čeljade oboli mora da prodje cijeli dan dok dodje liečnik a kad bi bio brzojav za pet sati bio bi tu. Ako je koji prisiljen poslužiti se brzojavom mora ići u Osor ili Cres a dodje li komu brzojav iz vana, to ga dobije kretom pošte nakon tri dana. Usljed naših reklamacija naredilo je ravnateljstvo pošta i brzojava brzojavnom uredu u Cresu, da za mjesec dana drži točan popis od svih brzojava koji stignu od i za Martinšćicu. Pred 3 do 4 godine obećano nam bilo, da će na Vrani metnut brzojavni ured, no taj do danas ostao samo na papiru. U novije doba molili smo, da nas telefonom spoje s brzojavnim uredom u Osoru, našto nam se odgovorilo, da je u tom pogledu učinjeni potrebiti izvidi te da bi taj telefonski spoj stajao nešto preko 6000 K te da bi se mjesto moralo obvezati za jednu trećinu cielog potroška i osjegurati dovoljan promet na istom, i tekar onda bi se obratilo na ministarstvo trgovine za dozvolu izradbe istog. Nije Ii to čudnovat zahtjev?
Dapače se govori, da se je netko od ravnateljstva izrazio, da će se u Belej premjestiti poštanski ured iz Vrane a da za Martinšćicu se no može za sada ništa učiniti. Čudnovato! Mjestance Belej je malena župa od kakovih 400 stanovnika sa pripadajućim selima, leži na glavnoj cesti koja vodi iz Cresa u Lošinj, ima poštnu sabiralnicu te se tu zaustavlja pošta svake noći na prolasku između Lošinja i Cresa i obratno, a uz to je udaljeno od Vrane jedan sat hoda po lijepoj cesti. I to mjestance dobiti će pomoću nekojih kumova poštanski ured, a kako se tamo nekoji nadaju i brzojavni i telefon. Martinšćica koja ima skoro dvaput toliko stanovnika i daleko veći promet, imade luku gdje pristaje parobrod itd., udaljena je od pošt. ureda u Vrani dobra dva sata hoda a tako isto i od Beleja, sa putovima, kakovih si gospoda u ravnateljstvu ni predočiti ne mogu, gdje poštanski listonoša ide oprćen sa poštanskom torbom i paketima više puta kano kakovo živinće po skoro neprohodnim putevima, ta nemože dobiti ništa.
Gdje je tu pravednost ? Gdje je tu nadzor vladajućih krugova za boljak i napredak naroda?
Za danas dosta, a drugom prilikom iznesti ćemo tužaljke o putevima, o parobrodarskom saobraćaju, o našoj luci i još koješta.