Pučki prijatelj, broj 15, 10. kolovoza 1905.

O tom sam u svoje vrijeme već nešto pisao, pak ću sada samo po koju spomenuti o gradnji nove ceste Lošinj – Osor – Cres.
Kako je poznato svima, koji su putovali ovim stranama, cestom iz Lošinja do Osora može se proći kočijom. Kočijom bi mogao nastaviti put iz Osora i do Krčine nedaleko Cresa, kad bi se još samo popravilo kakovih šest kilometara.
Znademo, da se već odavna gradi cesta Osor-Cres i da je ta cesta već mnogu hiljadicu pojela, a ipak još ni danas nije gotova, pa premda bi se mogla zgotoviti u po godine, da bi mogla po njoj kola i kočije, to ipak do toga ne će doći još dosta vremena. Zašto to? Evo razloga.
Od Osora prema Cresu zgotovljena je cesta do »Nepotinskog stana« u Valjini od kakovih pet kilometara. Od »Nepotinskog stana« pa do Beleja u Valjini od 4 kilometra vodi samo staza; od Beleja prama Vrani samo je tako zvani »Lupeški klanac« neprohodan kolima (kakova dva kilometra.) Od Vrane do Krčine je cesta sasvim gotova po prilici u daljini od deset kilometara. Od Krčine do Cresa vodi jahački put.
Evo sada razjašnjenja: Bilo određeno, kako sam čuo iz pouzdanog izvora, da se najprije poprave oni komadi, koji su još neprohodni t. j. od »Nepotinskog« do Beleja, »Lupeški klanac« između Beleja i Vrane, pa tako zvana stran od Cresa do Krčine i time bi bila cesta gotova. A što su naši oci učinili? Sa strane Osora počeli su proširivati i regulirati cestu gotovu, po kojoj mogu gospodski proći svaka kola, a pustili na neizvjesno vrijeme gradnju ceste ondje, gdje je nema. I tako ćemo u tom pogledu biti još za godinu dana, a možda i više na onom mjestu, gdje smo i bili.
Nadalje gradnja ceste iz Cresa do sela Krčine se usporava, jerbo, kako sam čuo, gospoda ne će da uzimlju na radnju one creske kopače, koji su upisani u hrvatskoj zadrugi. Živila pravica! A čuo sam i to, da nisu htjeli, kako je bilo određeno, graditi ceste od »Nepotinskog« do Beleja, jer da Belejci drže s popom. I ta vaja! …. »Teško nogama, pod ludom glavom«.

pop Joso Pavačić