Naša sloga, broj 18, 16. travnja 1907.

Kako c. k. oblasti idu hrvatskom narodu na ruku! Kako je creska obćina ogromna i razštrkana, to je za područje ove obćine odredjeno više birališta za izbor narodnog zastupnika za carevinsko vieće. Za ovakve obćine to ja predvidjeno i u najnovijoj izbornoj reformi, naravski s razloga, da se tako izbornicima olahkoti vršenje izbornog prava glasa.
Kud naravskije, nego da će svatko očekivati, da u pojedinim izbornim sekcijama, kao biralište bude izabrano jedno središnje mjesto, gdje će izbornicima biti najlakši, sa najmanjim troškom, trudom i gubitkom vremena skopčan pristup. Nu ovo, što su imali pred očima stvoritelji izbornog zakona, i što predmjeva svaki razuman čovjek, na to najmanje paze c. k. oblasti i poglavarstva. — Evo primjera:
C. k. kot. poglavarstvo u Lošinju odredilo je, da za južne dielove otoka Cresa (Martinšćica, Štivan, Ustrine, Belej, Vrana i Orlec) bude biralište Belej; baš najskrajna točka na jugu ovog izbornog odsjeka. U misli, da je c. k. kot. poglavarstva učinilo samo nehotičnu pogrešku, obratiše se izbornici župe Martinšćica dobro obrazloženom predstavkom na isto poglavarstvo, moleć, da mjesto birališta ne bude Belej, nego središte ovog izbornog odjeka: Štivan, kako je to već i bilo kod izbora zastupnika za V. kuriju. — Od svih gorespomenutih župa, i brojem duša i brojem izbornika najjača je župa Martinšćica, kud naravnije, nego da kod izbora birališta za ove župe mora se uzeti i nju u prvom redu u obzir. Do Štivana je iz Martinšćice jedan sat, dočim je do Beleja dvostruko; onaj toli dugi put, po onako slabim cestama biti će mnogim uzrokom, naročito starijim i slabijim, da na izbor neće moći pristupili.
No čini se, da koliko gospoda u gradu Cresu, toliko i c. k. gospođa u Lošinju, baš za tim i idu. Znaju oni, da Martinšćica daje, absolutno i relativno, najveći broj izbornika, pa su iz prevelike revnosti, da se hrvatska sviest na ovom otoku sada kod izbora zastupnika odviše ne iztakne, i imali najviše na umu, kako da Martinšćanom otegote, mnogim i onemoguće, pristup na biralište. Gospoda dakle na c. k. kot. poglavarstvu u Lošinju, u ljubavi za Hrvate ne zaostaju za onima, koji za sada još vedre i oblače u creskoj obćini.
Da se za biralište ovog izbornog odsjeka odredilo Štivan, a ne Belej, ne bi to požalilo bilo, ni štetovalo nijedno od gore spomenutih mjesta, osim naravski Belej, ali bi zato dobio Štivan, koji i onako brojem izbornika nije manji od Beleja: svim bo gore spomenutim župama, osim Martinšćice, ista je gotovo daljima puta do Štivana kao i do Beleja, dakle nijedno mjesto ništa ne gubi, dočim izbornici župe Martinšćica prikratili bi si dobru polovicu puta idući samo do Štivana. Niti izbornici na Beleju ne bi puno izgubili, jer njima do Štivana nije nego 1 sat.
Sve je ovo predočeno c. k. kot. poglavarstvu u Lošinju, pa kada bi njemu bilo do toga, kao što bi moralo biti, da kod odredjenja birališta ide samo za tim, kako da izbornicima olahkoti pristup k izboru, umanji trud, put, vrieme i trošak; moralo bi bilo molbu i želju najvećeg diela izbornika uslišali, i odrediti za ove krajeve biralište na Štivanu.
Ali da! Martinšćani dobiše tako kukavan odgovor na svoju predstavku, da neznaš bi li se smijao ili srdio.
C. k. kot. poglavarstvo nije uvažilo gornju molbu, jer da „Bellej leži na glavnoj česti“ i na glavnoj poštanskoj linii je središte državne redarstvene postaje, te je najlakše se postignuti na najbolšoj česti od najdaljnjega mjesta izbornog okružja južnog diela obćine Cres t. j. Orlec, Ovo je, vlastitim riečima, argumentancija c. k. kot. poglavarstva u Lošinju, koja, moramo reći, na vriedi ni šupljeg boba.
Pozivlje se c. k. kot. poglavarstvo na glavnu cestu i glavnu poštansku liniju. A čemu? Zašto? Komu ta cesta služi? Služiti će kod izbora nekolicini Orlečana (za ove je tobože i najviše zabrinuto c. k. kot. poglavarstvo) i Vranjana, kojim bi u ostalom služila najvećim dielom, i da je na Štivanu biralište, a ono puta od Hrasti do Štivana nije gore od onog od Hrasti do Beleja; — dočim svim ostalim izbornicima ta „glavna“ i „najbolša cesta“ neće služiti upravo ništa, jer moraju naskakati se pošteno do Beleja ako će ju vidjeti: a što će izbornici imati od toga ako vide (samo vide) tu „najbolše ceste“, po kojoj i onako nemaju sreće (!) niti doći, niti otići sa birališta? U ostalom do sada izmedju te glavne i „najbolše ceste“ i naših puteljaka nije baš velika razlika.
Isto vriedi I za „glavnu poštansku liniu“. Od Cresa do Štivana je ista daljina puta kao od Cresa do Beleja, pa tako ako se uzme u obzir i Osor i Belej, odnosno Štivan i Osor.
Belej je napokon, kaže c. k. kot. poglavarstvo u Lošinju, sjedište državne redarstvene postaje! Mudre li motivacije! Kao da bi gospodi žandarom tako mučno bilo prošetat se do Štivana! Čudna logika: ovolik obzir spram dvojice žandara, kojih je i onako svakdanja služba obilaženje svojeg okružja, a ovolik nehaj, pače prezir spram nekoliko stotina izbornika! — U ostalom, kad su creskom pučanstvu od tolike potrebe biti žandari?
To bi bilo jedno. Još nešto!
Zakon o izbornoj reformi kaže, da se u velikim obćinama, gdje je politička oblast odredila više izbornih sekcija, (kao u creskoj obćini), osim u obćinskim prostorijama, posebna listina izloži u dotičnoj sekciji, ili ako više sekcija bira skupa u jednoj od njih (u glavara). Za ovoj dio otoka Cresa, kao posebnog odsjeka birališta, reklamiralo se je to pravo kod obć. poglavarstva u Cresu, nu ovo (t. j. Obćinsko poglavarstvo) pozivom na c. k. kot. poglavarstvo u Lošinju, izjavilo je, da su listine izložene samo u Cresu. Neka dakle puk ovog otoka, koji nema sreće stati u gradu Cresu, muči se po onim kozjim putevima do Cresa 5—6 sati, neka troši i dangubi, Što zato?! Ipak je istina, da c. k. kot. poglavarstva idu na ruku hrvatskom puku!!!
A čitati, Gospodi Bože, listine sastavljene po creskoj obćini i revidirane po c. k. kot. poglavarstvu u Lošinju! To je u pravom smislu nakaza, škandal, što su talijanska gospoda učinila od liepih hrvatskih imena. Nijedno hrvatsko ime nije ostalo nepovredjeno. Znamo, gdje se je creskom obć. poglavarstvu poslao popis izbornika sastavljen u župnom uredu polag matica, gdje su ova imena pisana čistim hrvatskim pravopisom: Ipak gopspoda Talijani na creskoj obćini nisu štedili ni vremena, ni truda — a možda ni troška na obćinski račun — dok nisu ta imena prekrojili na svoju: nakazu od njih učiniti. I to je dakako sve odobrilo c. k. kot. poglavarstvo, ne pitajuć što će na to Hrvati i je li to pravo?
Listine koje bi morate po zakonu biti tiskane, pisane su. Pogrešaka sijaset, a ne znaš, jo li pogreška samo u prepisu (jer koji su se javili i predplatili u svoje vrieme na listine, dobili su samo nekakve „copie”), ili je ista i u originalu.
Kako je vidjeti, gospoda creska, lošinjska, uzradila su do sada sve moguće, kako da što više zapreće manifestiranja hrvatske sviesti u ovim krajevima kod dojdućih izbora za Beč, — nu ufamo se, da im neće uspjeti, već da će se naš puk taj dan naći složan kao jedan na biralištu, da glasuje za hrvatskog predloženika Vjekoslava Spinčića.
Iz Cresa piše naš prijatelj: Naši protivnici izvjesili su dne 11. t. m. proglas njihovoga ukupnoga odbora i proglasili i preporučili izbornikom kandidata dra, Ettore Costantini. Slabo će ovdje ljudi slušati tu preporuku. Doći će stalno proglas i od naše stranke, pa će naši izbornici držati se njega.
U ostalom, veli naš prijatelj dalje, i mi ovdje radismo što mogosmo u svrhu da izbori čim bolje prodju. Koliko se moramo boriti proti našim protivnikom na obćini i kod c. k. kot. poglavarstva, te proti njihovim pogreškam i manjkavostim, vidi se s toga da je morao c. k. namjestnik posegnuti i posredovati, eda smo dobili listine, a kakve su bile, vidi se s toga, da smo podnesli već prvi dan 25 reklama, a kasnije i više.
Ljude poučujemo i oduševljujemo u nedeljah i blagdanih. Ime kandidata Vjekoslava Spinčića je za naše obitelji liepo obećanje združeno s velikimi nadami. S tim imenom ćemo pobjediti.