Odgovor na dopis «Vladin vrt u Stivanu»

Naša sloga, 1. listopad 1910.

Veoma me iznenadio onaj dopis, te se presenetih od čuda, kad sam pročitao, da se netko uzrujao na moju rieč, da nam je od vladinog vrta mala korist.
Predjimo na stvar. Najprvo neshvaćam dopisnikovu rieć: „Umišljeni dopisnik”, šta je tim htio reći? Ja nisam umišljen niti upućen od nikoga, ja nisam običan služiti za orudje nikomu, već sam sam iz svoje, glave i svojom rukom pisao, ne kao učenjak, već, kao prosti težak i kao takav neću se bojati ni sramiti i javno podpisati svoje ime, ako trebalo bude.
Sad ću odgovoriti na nekoje točke dopisa, ne radi dopisnika, već da čitatelji dobiju bolji pojam o stvari.
Dakle, gosp. dopisniče, vi kažete, da taj vrtao ima za svoj djelokrug Štivan, Belej i Martinšćicu, a ne kako sam ga netočno opisao za cieli otok Cres. Nu pročitajte bolje, pa da nadjete gdje sam ja kazao, da je taj vrt za cieli otok? Ja sam rekao da imamo 2 učitelja poljodielstva: za cieli kotar lošinjski jednog, za grad Cres sa stanom u Cresu, a jednog za cieli otok Krk, Lošinj i vanjske obćine creske; nije li to možda istina?
Što sam ja rekao, da nam mala korist iz tog vrta, te da su prošle godine oni, koji su se prijavili, dobili 50—60 loza, a sad još nadodajem, da su ljetos dobili 17-18 loza (a oni iz Martinšćice ni to, jer tamošnji ancijan nije poslao imena prijavitelja). No ja nisam tim htio omalovažiti radinost toga vrta niti onih, koji s njim upravljaju, već sam htio tim pobuditi naše obćinstvo, da složno prosimo vladu, da nam i u drugih selih ustroje još koji onakav vrt, jer on je premalo prama današnjim potrebam. Hvaliti, da je taj vrt davao loza i izvan svog djelokruga, u Ustrine, Valun, Vranu i ćak u Cres, pa to iznašati u javnost, kao neku prednost, jest čudno znajuć, da je iz toga vrta islo žilavica ne samo u pomenuta mjesta, već i preko istih. Ćudno je i to, što se nisu te loze podielile .u svom djelokrugu kad znamo, da su se predašnjih godina preporučivali još u jeseni za loze i to ne badava, već za plaću. Kad nam je c. kr. vlada poslala više tisuća loza na dar, ljudi su ih točno djelili, bolje nego li bi novac.
Spočitujete mi, da sam i ja imao koristi od tog vrta, što je istina, no ne koliko vi mislite; dobio sam neku stotinu žilavica za plaću, a 70 badava. No ja ih i nepotrebujem više, jer sad, hvala Bogu i mojemu trudu, imam više loza i žilavica nego ih možem upotrebit; a i za ciepit nepotrebujem nikoga, ali poduke potrebujem ja i svatko, jer ste valjada čitali, u jednoj početnoj školskoj knjizi, da ako čovjek 100 godina žive i uvjek uči, da nije zadosti naučio.
Ostali ste odlučno na obranu gosp. Trampuža a bez prave potrebe. Taj pohvale vriedni gospodin netreba ničije obrane ni pohvale; njega ljudi dobro poznaju, a njegovo ga djelo samo hvali. Pa jesam li ja što rekao proti tom gospodinu? Ja sam kazao u malo riečih, da učitelj poljodjelstva, stanujući u Krku, je pohvale vriedna osoba, ali da mu sile za sve nedotječu, tako, da se ga vidjeva doć u Štivan gdje je vladin vrt, kadgod jednom u godini a kadgod ni to, pa jesam li ja s tim povriedio njegovu čast? Nitko nemože raditi više nego njegove sile dopušćaju, a recite mi istinu, kad je bio zadnji put u Štivanu? Hvalite u velike njegove valjane poduke; ja toga neporičem, ali gdje kažete, da su naši ljudi dobro shvatili njegov nauk te da to već znadu na .pamet kao „Oče naš“, želimo ćuti koliko je tih, koji su tako valjano shvatili taj nauk, koliko je onih, koji dobro znadu ciepiti? Kažite ih po imenu, dapače ste jih već i nabrojio, kasnije, gdje kažete koliki već sade amerikansku lozu.
Ali pita se: znadu li-svi ti ciepit? Nipošto. A i glede broja ste vele pogriešio, jer sve, koje ste imenovali, kažete u višebroju, a to su pojedinci. Dapače ima ih i više, koji su počeli pomalo sa sadjenjem američke loze, ali znadu li svi ti unapred valjano uzgajat istu? S toga ja sam htio prositi vis. vladu, da bi nam dala još kojeg putujućeg učitelja, da nam tako dade jezgrovitije poduke, jer nije dosta znati saditi i ciepit lozu, već ju treba rezati, vezati, uzgajat, a kašnje iz nje vino priredjivati. Reći ćete mi vi i mnogi drugi: ta to svatko zna! Zna, da, ali treba vidjet, da li zna onim načinom, kako mu može donosit korist, koju bi morala. Pa i u drugih granah poljodjelstva treba našem težaku poduke, jer neuk još uviek „plete kotac kao i otac“. G. dopisnik mjesto da dade radećemu pomoćnicu ruku, on mu kaže, da što možemo više zahtjevat od vlade? Svakomu je prosto prositi, jer tko prosi, prima. Biednom težaku nije sramota prositi pomoći i nauka od nikoga, a najme od vlade.
Što se pako tiče onog, da se je moglo poći ljetos u Krk učiti ciepati na zeleno, to je istina, ali to se saznalo tekar pokle je minula doba. U koliko je meni poznato, bile su tamo na podučanju dvie djevojke, jedna iz Vrane a druga iz Štivana, a ne tri iz Štivana, nu to ovamo nespada.
Nadalje je g. Dopisnik ustao odlučno na obranu vlade, kano da se iz njegova žepa traži pomoći, kažuć, da je neumjestno tražiti pomoć od vlade, da što nam može više dati, nego nam je dala, te da za ovaj otok netreba nipošto više učiteljskih sila. O tom neka sudi onaj, do kog stoji, ali nek sudi takodjer, da li je to pametna rieč kazati, da za ove seljake netreba više učiteljskih sila; ta gdje su ti učitelji koji ih podučavaju.
Neznam, što bih rekao na ono gdje se pripisuje sve nemarnosti naših težaka kažuć, mogao sam znati, ako neznam, tomu sam sam kriv, te da mnogi težaci nebi se htjeli naučiti ciepiti, jer bi bilo bolje, da njim tko dragi badava ciepi. Ali recite mi, koliko je težaka trebovalo g.dopisnika da im badava ciepi? A ni od vlade ni od učiteljstva nije niko išao težakom po vinogradima badava ciepiti?
Uvriedljivo je za nas gdje se kaže, da nemožemo zahtjevati od vlade drugo, ako ne da nam ona badava dade loze posaditi, ciepiti ih i uzgojiti! To je ružno rečeno. Naši ljudi nisu lieni ni nemarni, već su dosti radini i brižljivi težaci. Ta tko je nasadio našim težakom širom cielog otoka one liepe vinograde sa stotinu tisuća loza, sto nam je nesretna filoksera uništila?
Neobičajem osobno vredjati nikoga, kako to g. dopisniče i sami znate, ali kad vidim, da netko omalovažuje svoj narod, ono gnjezdo iz kojeg je izašao a izazivlje bez razloga onog, koji dobra misli, tad mu ipak neostajem dužan, i radi toga napisah ove redke.