Hrasta-Stivan-Miholašćica-Martinšćica

27. srpnja 1974. godine otvorena je asfaltirana cesta od Hraste do Martinšćice u dužini od 10 kilometara. Ta je cesta asfaltom povezala mjesta Stivan, Miholašćicu i Martinšćicu s otočkom magistralom koja je, u dužini 84 km, puštena u promet 6 godina ranije. Cestu je u Stivanu otvorio drug Konstante Harabalja. U Martinšćici je organiziran miting na kojem je govorio drug Ivan Lekić, predsjednik Skupštine Općine Cres-Lošinj, a borcima je tom prilikom čestitao praznik drug Josip Matak, predsjednik SUBNOR-a.

Na jesen iste godine otvorena je asfaltirana cesta u dužini 2,5 km do Vidovića, a 29.9.1974. asfaltiran je i dio puta u dužini jednog kilometra od Stivana do Marašćice.

Frane Medarić i Vladimir Marković: Kronika važnijih zbivanja na otocima Cresu i Lošinju (20.4.1945-20.4.1975)
Otočki ljetopis br 2, 1975

Strašno nevrijeme


Pučki prijatelj, 30. kolovoza 1908.

Javljam vam žalosnu vijest. Poslije dugotrajne suše, koja nam je uništila sve proizvode naših malenih i siromašnih polja, svu travu za blago, nadošla napokon u četvrtak u noći kiša, koja je prilično namočila zemlju te se nalilo nešto vode po lokvama i šternama, al evo žalosti: u subotu veče na dan Bl. Gospe oko zahoda sunca nadvila se strašna oluja sa sjeverozapada i rasula strašnu krupu, veliku kao lješnjak, koja nam otukla i ono malo nade, što smo još imali u vinogradima, pobila nam masline i drveće, potukla stakla na prozorima. Crna nam se piše ove zime, ne bude li otkuda pomoći. Za to stavljamo na srce našim zastupnicima, da isposluju kod vlade obilne pripomoći ovom i onako siromašnom pučanstvu, sa gradnjom puteva i luke, da tako barem kolikogod utaži bijedu i nevolju al samo neka se ne zavlači pregovarajuć što bi se dalo i gdje, jer kaže poslovica: »Daj mi što u živa usta, u mrtva mi već ne treba«. Continue reading “Strašno nevrijeme”

Gradnja ceste Osor-Cres

Pučki prijatelj, 25. veljače 1906.

Već sam u svoje vrijeme o gradnji ove ceste spomenuo, te mislim, da mi nije potrebito vraćati se na taj predmet, da dokažem čitaocima, kako se kod te gradnje više gleda na prkos, nego li na samu stvar. Našim ocem domovine nije bila nikad na srcu općenita dobrobit nego političke intencije, pak zato je i ostao ovaj otok za nekoliko hiljada godina natrag. Ali svaka sila do vremena a pravda do vijeka; pak se nadamo doskora tu prkosnu vladu vidjeti skršenu i umirovljenu, gdje će imati vremena snivati o svojim nedoličnim djelima, kojima si je okrunila svoje čelo. Continue reading “Gradnja ceste Osor-Cres”

Putevi na otoku Cresu

Pučki prijatelj, broj 15, 10. kolovoza 1905.

O tom sam u svoje vrijeme već nešto pisao, pak ću sada samo po koju spomenuti o gradnji nove ceste Lošinj – Osor – Cres.
Kako je poznato svima, koji su putovali ovim stranama, cestom iz Lošinja do Osora može se proći kočijom. Kočijom bi mogao nastaviti put iz Osora i do Krčine nedaleko Cresa, kad bi se još samo popravilo kakovih šest kilometara.
Znademo, da se već odavna gradi cesta Osor-Cres i da je ta cesta već mnogu hiljadicu pojela, a ipak još ni danas nije gotova, pa premda bi se mogla zgotoviti u po godine, da bi mogla po njoj kola i kočije, to ipak do toga ne će doći još dosta vremena. Zašto to? Evo razloga. Continue reading “Putevi na otoku Cresu”

Putevi i bijeda na otoku Cresu.

Pučki prijatelj, broj 21, 10. studenog 1904.

Kad dođemo u jedan nepoznati kraj i kad opazimo,, da su u tom prijeđelu lijepo uređeni putevi, odmah kažemo: Taj je narod napredan. Obratno pako, kad zalutamo u krajeve, u kojima se moramo verati kroz kojekakve prodore i gudure, te po stazicama, kojima bi se tek divokoza proturala, da se ne strmoglavi u kakvo bezdno. Tad i nehotice rečemo: Ah kako je to strašno! kako divlje! Ovako strašnih, ovako divljih puteva i stazica, osim u nekojim alpinskim ograncima, ima najviše na otoku Cresu. Continue reading “Putevi i bijeda na otoku Cresu.”