Naša Sloga, 9.11.1911.

Općenita ovogodišnja bijeda ni nas nije mimoišla. Na kraju nerodica i suša, a na moru još gore od suše. Slušajte!
I Naša “Ribarska zadruga”, pogodila lovinu s tvrdkom Giacomo Cumar u Trstu uz cijenu, da već niže nije mogla. Nezasitnomu kupcu nije to dosta bilo; on je tečajem ljetošnjega ribanja nečuvenim postupkom nastojao, da našim ribarima jedini dobitak od riba na korist svoje gospodske kese što vise ograniči. Pomislite! Vrijeme kao zlato, sva draga kipi od riba, a ti moraš zakloniti rukama oči, jer ti nesolidni kupac neočekivano otklanja ugovoreni primitak ribe, a drugoga puta do tržišta od ovih zapuštenih strana nemaš.
Evo i ovo! Cijelu se noć trudiš i sreća ti dade, te uloviš. Izmjeriš po ugovoru, a kupac kao da to njegov posao nije, ostavlja tvoje mukom stečeno blago na suncu i vjetru, da se usmrdi!
Ovo mora požalili svaki čovjek, u koga još srama ima, a on — Giacomo Cumar — ima obraza, da još kao povriedjeni protestira! Osim zadovoljštine, koju ćemo sudbeno tražiti sami, pozivljemo c. k. pomorsku vladu, da našoj “Ribarskoj zadruzi”, kojoj je ljetos uskratila neobhodno nuždnu materijalnu potporu, barem na shodan način moralno u pomoć priskoči u ovoj teškoj povriedi njezinih životnih interesa.
Oblasti pako u obće mogu i iz ovih slučajeva vidjeti, kako je skrajna nužda, da nas već jednom spoje sa svijetom po moru i po kraju; jer dok u svijetu već čovjek leti, mi u srcu Evrope u XX vijeku jedva plazimo!
Martinšćani! Ovo neka vas nauči, da se nikada ne pouzdate u tudjinca, nego u svoju snagu i u svoju morsku dragu. Sami ste kupili mreže, sami ste sagradili vaše lijepe kuće, sami radite u svakom poslu i — uspjeh je vaš!