Naša sloga, br.9, 27. febrara 1891.

Iz Cresa pišu nam dne 20. febrara.
Ovoga puta smo pobjedili. Tako bismo i svaki put, kad bi se obćina nepristrano držala, kao što je i ovaj put. Nije ti ga do čovjeka duševnoga, a takav je sadašnji načelnik. Ako i čuvstvom Talijan, al je pošten, pa nebi dopustio, kao što je netko prije njega, da se krvavi obćinski novac troši u nečiste svrhe! Inače opažamo, da su neki naši iredentaši mnogo ohladnili! Mi se i nečudimo: „Pro patrie“ je nestalo, a svu nas ovu zimu led i bura biju, pak se bogme svakomu grusti iz svoga džepa novce vadit, kad jih treba čuvat za protuleće, u koja će biti, da bi tako ne, dosta „krepovine”.
Mi smo u ovih izborih najviše zato veseli bili, što smo vidili u našem kolu i Valunjane, koji su do sada uviek s protivnici glasovali. Nije se bilo čudit, od glave je riba smrdila! Al neće više, ako Bog da, tako unapred biti, jer su oni dobri, pošteni i radini seljaci, sama naša krv. Veseli smo bili i zato, što smo opazili neke vremenite birače, starce, koji nisu pazili niti na studen, niti na led, niti na daljinu, a da ne dodju u grad da vrše svoju dužnost. Tako treba svi za jednoga, jedan za sve.
Ovo su vam naši fiducijariji, koji će složno u Krk dne 4. marča, da ondje dadu svoj glas svomu čovjeku, koji će jih zastupati u Beču: Mužina pop Miko, plovan u Belom; Mužić Dinko-Čumarić, Orlec; Saganić Dinko iz Martinšćice; Vicić iz Beloga; Vidić Jure iz Valuna; Vitković Dinko iz Vodic-Predošćice, Vodarić Antun iz Lubenica.
Još ovo: sudite kakova su naša vlastela na obćini! Doznali smo, da su dne 16. zaključili za pućku učionu u Belom – u čisto hrvatskom mjestu, nastavni jezik talijanski. Naravski, da će jim školske oblasti posjeći taj nepravedni predlog. Ta još bude proti hrvatskomu puku da je nemiran. Bog jim pamet prosvjetlio.