Naša Sloga, broj 56 (1901)
(Prije.)
III. Vladina pomoć
God. 1898 i 99 doznačila visoka vlada pomoć biednom pučanstvu Istre, kaošto je jur bilo označeno u “N.S.”. Od toga pripalo obćini Creskoj, ako se ljuto nevaram, 13 hiljada for., da se tim poprave središnji putevi, da tako narod na svojoj radnji zasluži koricu kruha. Jeli se pravedno podielio taj krušac? Je, evo kako: dvim ili tríen podobćinama na jugu dobacilo se po 100 for. kano djeci sladkiša samo da nepleaču, ostalo potrošilo se za gradnju puta od Cresa na tramuntanu, a zašto? Jer gospoda imaju svoje stanove i tamo svoja imanja pa moraju imat i uredan put, a za siromaha i za ravnopravnost njih je deveta briga. Još bih mogao navesti sličnih činjenica, ali za sada dosti.
IV. Izbori
Braćo seljaci i vi braćo creski kopači! Obćinski su nam izbori pred vrati, dajmo se na posao. Pretrgnimo verige njihore, svrgnimo sa sebe jaram njihov. Nedajmo se više varati od gospode, koja nam obećuje trista a nedaje ništa, nego birajmo naše ljude u obćinsko zastupstvo, jer od gospodskog klobuka nije nam se dobru nadat, nego od težačke kape, koja s nama kuša kako se biedao živi i kako je gorak težački kruh, koga znojem svojeg lica krvavo zasluži, a ne gospoda, koji se u hladu šeću i samo smiju, kako da više obterete nevoljnog težaka.
Ali čujem, gdje mi vi seljaci svi jednoglasno odgovarate, neidjemo više na izbore u Cres pa bilo što bilo; kušali smo već to više puti, a najbolje kod zadnjih izbora obćinskih. Pravo imate i ja Vam velim neidite, jer i ja sam kušao s Vama kakva nam se tu nepravda kroji. Dakle stojmo prekrštenih ruku, te mirno gledajmo, kako se iz naše kože opute paraju? Nipošto! Obćina creska broji (neznam baš
točno zadnjeg popisa pučanstva ali popreko) okolo 11. tisuća duša, od kojih odpada na vanjske podobćine preko 4 tisuće, dakle više od jedne trećine, po tom i više od jedne trećine obćinskog zastupstva. Nam je u Cresu nemoguć slobodan izbor, jer najprvo mnogi nedodju na izbore, nekoji radi odaljenosti, nekoji radi straha pred svojim vjerovnikom, a nekoji iz puste nemarnosti govoreć glupo, a nek idju, ja neidem dangubit, što bude iz drugih će biti iz mene! A ono malo što ide, to se straši i zavarava, dok napokon neizpanu izbori po gospodskoj volji, jer oni imaju sukno i škare u rukama, pa kroje po svojoj miloj volji. Mi uza sav napor i dobru volju ostanemo na ciedilu ismjehivani od ludih šarenjaka.
Zadnjih izbora najmarniji pokazali se Martinšćićani i Valunjani (jer valja da najmanje dužni creskoj gospodi) te došli k izborom skoro svi, i nedali se zavarat ni zastrašit od nikoga, već ustrajali u borbi. Izbor je trajao od 9 sati u jutro do 4 sata sledećeg jutra, ali što hasni, kad je bilo okolo pol noći a gospoda se vidjeli na čudu, onda nagnulo 50-60 ljudi, koji su prvo negdje u nekoj konobi mufu pili, a sada pristupili k izborom. Ovim se odmah ustupilo mjesto, a nas se ostavilo po strani. Kroz dan bilo ih, koji su mogli glasovati vise puti, samo da su pokazali svoju cedulju. Tako je na pr. nekoj Šamparteta, koji svaki dan prosi koricu kruha glasovao 4 puta, i još dosti takvih, ali da budem kraći ostavljam to za sada.
V. Rad
Što ćemo dakle? Evo što! Tko kuca otvara mu se, a tko prosi, prima. S toga zamolimo visoku vladu, dokažujuć njoj, kako nam je nemoguć slobodan izbor u glavnom gradu Cresu nek nam dopusti izbor na vanjštini, kako i za V. kuriju, gdje ćemo moći slobodno izabrat naše ljude. Nas ima, kako rekoh preko jedne trećine. U obćinskom zastupstvu sjedi 30 zastupnika (raprežentanta) i 15 zamjenika (sostituti), dokle nasi dopada barem 10 prvih i 5 drugih, doćim do sad nemamo nijednog. Na selu dakle nek nam bude dozvoljen slobodan izbor, gdje ćemo izabrat naše ljude i poslati ih u obćinsko zastupstvo, gdje će braniti naša prava i vidjeti, što se od naše kože kroji. A vi pako creski kopači, mornari i brodovlastnici izaberite drugih lO muževa vaše krvi i jezika; muževe koji radom svojih ruku moraju zaslužit svoj svagdanji kruh, a 10 nek ih bude za veliki posjed, i tako bi bili pravedno podieljeni izbori. Ali, nemojmo svaki na svoju stranu, već dajmo se složno na rad, dok je doba. Mi na vanjštini neimamo učenih ljudi, neimamo meštra, koji bi se mogli shodno zauzeti za taj posao. Vi dakle velečasna gospodo svećenici i dušobrižnici; na Vas je rad, prionite na to, dogovorite se, složite se i dajte se na posao. Ali nemojte oklevati kano grešnik sa ispovedju, već odmah dok je doba primite se sdušno posla, a narod će vas slušat i podpomagat kano prave ovce svojeg pastira. Prosimo, kucajmo i otvorit će nam se. Nepostignemo li, što ćemo onda? Eh onda, onda bi bilo najbolje zahtjevat dieljenje obćine, ali to je mučan posao, jer smo odveć raštrkani, i dieli nas grad Cres na 2 polovine, naime na jugo i tramuntanu. Dakle to je skoro nemoguće. Onda nek traži svaka obćina za se ili više njih skupa samoupravu (Amministrazione separata) što nam je zajamčeno zakonom od dne 25 oktobri 1868 (B.L.O, P.N.8). Tako ćemo, postići barem štogod; dobit ćemo naše ruke naše kase i sva ostala prava; upravljat ćemo si sami a gospoda neće nam moći prtiti namete vrhu nameta bez nas. I anciane ćemo birat sami a neće nam ih obćina mienjati po svojoj miloj volji. Evo kako je sad s timi.
(Konac sliedi.)