Pučki prijatelj, 10. kolovoza 1907.

Općinski izbori u Cresu morali su se obaviti već odavna, a ipak izborne listine za nove izbore još nijesu ni sada izložene. Tko znade, da se je creski kopač i vanjšćak već dobrano osvijestio: odmah će shvatiti, da je gospodu na općini strah pred dojdućim izborima, i da zato s njima zatežu, što se više može. Ta jadni još se do danas nijesu oporavili od udaraca, koje im je onako muževno i svijesno zadala hrvatska stranka prigodom izbora za carevinsko vijeće dne 14. maja o. g.
Uza sve to, ja bih se, g. urednice, okladio, da će g G. . . doskora raspisati nove izbore. A evo zašto! Naš zastupnik g. Spinčić pozvao je u Beču vladu, neka dade Cresanima — kakvu pripomoć za ublaženje bijede. Kako čujemo, ta će pripomoć do skora doći i bit će povjerena općini, da ju porazdijeli među pučanstvo otoka (općine). Valaj sreće za našega G. . . ! Kad je mislio, da je za njega i kamoru sve već propalo: eto dolazi mu u pomoć samo c kr. ministarstvo, i to s punom vrećom novaca. Nikad bolje! Sad se izbori mogu raspisati, novaca ima, pa „Što Bog da i sreća junačka“. Tko će s njime glasovati, bit će proglašen siromahom, pak će dobiti novaca; a »croati« bit će proglašeni bogatašima, i ne će dobiti ništa.
Eto, posljedice vladine potpore, koju je ishodio naš zastupnik Hrvat, pop Vjekoslav Spinčič: irredenta i kamora još će nekoliko godina pašovati ovim otokom. Oh, ćorava vlado!