Osor | Martinšćica

ANDRIJA LINARDIĆ
Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, Knj.27 (1929), str. 182-183

U mensi negdašnje biskupske crkve u Osoru čuva se još cjelovito tijelo sv. Gavdenta, biskupa osorskoga, koji je preminuo u sredini XI. vijeka.
Sv. je Gavdent bio rodom iz Trzića, malenog seoca na otoku Lošinju nasuprot Osoru. Radi svojega svetog i revnog življenja bio je progonjen od nekih oholih osorskih plemića, te se morao povući iz građa i zakloniti u jednu spilju, koja još i danas opstoji na vrhu Osoršćice (visoko samotno brdo sa zapadne strane Osora). Ovdje je boravio kao pustinjak više godina čineći pokoru, te isprosio kod Boga milost, da na otocima Cresu, Lošinju i Unijama nema nikakve otrovne zmije ni druge otrovne zvijeri. Nađe se doduše zmija i gadova, i dosta velikih, ali nisu pogibeljni niti najmanje otrovni. Donesena bi za pokušaj zmija ljutica, ali čim se spustila ovdje na zemlju, odmah je crknula, a tako isto i lisica.
Sv. Gavdent nakon mnogogodišnjeg boravka u spilji bi nekim čudom, kako se pripovijeda, prenesen u Rim, a odavde se preselio u Jakin. gdje je u samostanu franjevaca u duhu svetosti i umro. Continue reading “Sv. Gavdent”

Pučki prijatelj, broj 15, 10. kolovoza 1905.

O tom sam u svoje vrijeme već nešto pisao, pak ću sada samo po koju spomenuti o gradnji nove ceste Lošinj – Osor – Cres.
Kako je poznato svima, koji su putovali ovim stranama, cestom iz Lošinja do Osora može se proći kočijom. Kočijom bi mogao nastaviti put iz Osora i do Krčine nedaleko Cresa, kad bi se još samo popravilo kakovih šest kilometara.
Znademo, da se već odavna gradi cesta Osor-Cres i da je ta cesta već mnogu hiljadicu pojela, a ipak još ni danas nije gotova, pa premda bi se mogla zgotoviti u po godine, da bi mogla po njoj kola i kočije, to ipak do toga ne će doći još dosta vremena. Zašto to? Evo razloga. Continue reading “Putevi na otoku Cresu”