Albert Linardić – Crvenko Bijeloplavić

Albert Linardić, učitelj, pjesnik i pisac rođen je 4. studenoga 1882. u Martinšćici kao drugo dijete te jedini sin u obitelji Ivana Linardića, pomorca s Grmova i Marte Harabalja, kćeri Antona, pomorca iz Miholašćice.
Osnovnu pouku dobija privatno, a gimnaziju završava u Krku kod franjevaca trećoredaca. U Kopru završava učiteljsku školu, te potom kao učitelj provodi jednu godinu u Sv.Vidu na Krku.
Vraća se u Martinšćicu gdje, usprkos iscrpljujućoj tuberkulozi, radi kao učitelj sve do smrti 3. siječnja 1916. godine. Bio je čovjek plemenita srca, vrstan učitelj i pravi rodoljub te je savjesno obavljao svoje dužnosti u školi i izvan nje. Continue reading “Albert Linardić – Crvenko Bijeloplavić”

Snijegović

Leprši…. Snijeg….
One lake pahuljice bijele, štono ih milostiva ruka božja svake zime poput bijelih cvijetaka siplje na našu jadnu zemlju.
Prvi snijeg….
Zabijelila glava naše stare Učke i sijevnula kô vila bijela ….
Zaredali sniježni dani svoj djeci na veselje. Jatomice ispadaju na cestu i zvonko se smiješe igračkama bijelim, što im ih dobri nebeski tata obilno dariva. —
Bože dragi, što li će sve sazdati moći od onih pahuljica lakih … Patuljke … divove … kraljeve sa krunom na glavi, sa žezlom u ruci. —
Istra se bijeli. Na obroncima Učke u bjelilu snijega utonule kuće bogumilih Istrijana. Na širokom drumu kupe se mališi isprva u dvoje, onda u četvero, pa u čete, pa u hrpe i nastaje čitava vojska. Od same živahnosti dršće im žilica svaka. Kô da im se u krvcu rujnu pretočio potočić lak, što gorom vratolomno skače … Kô da se u njima živi vihar svija … .Jezik se vrti, ruke se lome, noge nestrpljivo iščekuju lagani skok …
Jedan se diže: Continue reading “Snijegović”