Pučki prijatelj, 25. siječnja i 25. veljače 1903. godine.
Priopćujemo ovaj opis ne radi njegove vrsnoće, nego da se vidi, kako su Maloselci govorili, pisali i radili prije 176 godina.

Zabilježio D.n Martin Morin, kapelan lošinjski: † god. 1757.
Z dopušćenjem prisvitloga i pripoštovanoga Nikule Dražića, biskupa od Osora, ali njegova gospodina Vikaria jenerala D.n Osipa Milanese Arkižakna na 4 maja 1727 bile su ponesene svete kosti sv. Romula od crikve sv. Marie u parokialsku crikvu sv. Martina radi da crikva sv. Marie imala se je razgrušiti i učiniti veća za komod puka i udilje kada bi dospivena ista crikva nova z onin dopuštenjen istih Superiori na 7 setembra 1727 bi prenešeno isto sv. tilo sv. Romula od zgora rečene crikve parokialske sv. Martina u crikvu novu z jednim slavnim blagdanjim procesionom u jednomu mrtvarskomu nosilu carljenomu, koj ima biti postavljen oli obišen u istoj crikvi novoj na gredah za vičnju uspomenu meju dvimi zarcali z načinjenjem ozgora meju jednim okom lipo načinjenim; kojega jesu nosili četire redovnici obučeni u kameži i u tunicelah, to jest pripoštovani Dn. Nikula Mezulić, plovan od Promonturi i pripoštovani Dn. Petar Petrina od Lošinja veloga i pripoštovani Dn. Petar Moričić, redovnik ovoga mista dali plovan od Pomera i poštovani D.n Šimun Baričević, stariji kapelan veloga Lošinja. Continue reading “Od prinešenja tijela sv. Romula mučenika, odvitnika Lošinja maloga”

……Ja Filip, sin p(okojnoga) Matića…….[u ku]ći moga tasᵉta Jerića, n[alazeći se u dobri] pameti činin pisati moj [taštament]. Najᵉprije priporučujen dušu bogu, a telo materi zemļi i da se jima po[kopat] telo moje u cᵉrikᵉvi s(vetoga) Jerolima u Ma[rtinšćici]. Najᵉpri pušᵉćan fratron jedan neversa[rij] toliko moga dobᵉra. Pušᵉćan s(vetomu) Mihojlu jenu ovcu na Miholasćici. Pušćan s(veti) Duh dvi ovce u Martinšćicu. Pušᵉćan da dadu za me sedandeset maš i da se reku u Martinšćici, pol u crikᵉvi s(vetoga) Marti, a pol u crikᵉvi s(vetoga) Jerolima. Pušᵉćan s(vetomu) Jerolimu dvi ovce. Pušćan mojejᵉ ženi dvi ovce i pušᵉćan je obadva parstena. I pušćan da jima mojᵉ bᵉrat napunit, če pušᵉća i če je pustil p(okojni) bᵉrat, začᵉ, ako ne, oćemo ga klet. Pušćan moga bᵉrata reda. Pušᵉćan za mojih kumesariji Franića Patulića i Jurića Sᵉtefanića.
Sᵉvidoci zᵉvani i moleni: fᵉra Frane Rodiniš i Fᵉranić Lovračić. Pisah ja don Jivan Dunčić.

---

izvor: Leo Košuta: Glagoljski tekstovi u arhivu osorske općine

Na 28 aprila 1667. Kadi ê Jerolima, žena p(okojnoga) Filipa Stanića, v Ustrinah, čujući se <u> mali moći, a <u> dobri pameti, prizvah popa Jerolima Vitkovića da mi piše moj taštam<e>nt najzadńi inbarviêrijo, v kom taštamentu priporučujem bogu dušu, <a> telo materi zemļi i da se pohrani telo moje pri crikvi s(veto)ga Martina v Ustrinah za vsimi žekviêmi, kako narejuje s(ve)ta mati crikva. A sada narejujen, da se napuni taštament p(okojnoga) moga muža Filipa. A sada najpriê <pušćan> neveršarij jedan za me, jedan za sina, jedan za moju po(okojnu) mater. <Pušćan> libar 100, ki jide v Asiš za me; libar 100 vnuku Antiću, ako bi bil redovnik; ako ne, da razdile redi. A najpriê sen parnesla k momu mužu pet sto i devedeset libar. Pak mi je prišlo od matere sto libar. Pak od sestre sto libar. Iz mojih dobar da se kupi jedan param<e>nt beli svetomu Martin<u> ot libar 100. <Pušćan> v Olt<a>rskom vas moi del svetomu Martinu. <Pušćan> za moji redi mojih vnuci, ki su ot sina i hćere, i van kako gre da razdile brati<n>ski i da za me boga mole. A za mojih prokaraduri <pušćan> Sidra Stanića, p(okojnoga) Antona, i Filipa Soldičića.

Aparzente svidoci moļeni: Sidar Stanić i Êkof Anelić i sin negov
Martin i ê pop Jerolim Vitković, kurat va to vrime v Ustrinah.

---

izvor: Leo Košuta: Glagoljski tekstovi u arhivu osorske općine

Jesus Mariê. 1652, miseca setenbra, dan 4. Êa Mikola Špronje, budući u maloj nemoći, a u dobri pameti, najparvo priporučujem bogu dušu, a telo materi zemļi. Sada pušćam sadić <v> Sačicah fratrom <v> Martinšćicu, a da mi govore 2 reversariêa za moga oca. Pak pušćam svetomu Martinu tars<o>višće s^e priluke Sačic, a da mi govore jed<a>n reversarij za moju mater. Pušćam G<l>avaniću vola, za ono ča san mu dužan. Pušćam moje dite rete (!), ako bude živa., a kada umre, da sv<e>ti Jerolim i sveti Martin dile na pol moje uboštvo, a to za lubaf božju. A žena da vazm<e> svoj četvarti del^e.

Svidoci mojeni i aparzenti: Êačić Rudić i Mikula Radušinić ot Kunčići. Pisah êa don Êkov Lećić, kapelan s^evetoga Martina s Ustrin.

---

izvor: Leo Košuta: Glagoljski tekstovi u arhivu osorske općine

Jesus Marije. 1652, avrila dan 16. Pokojni Dumić Stanići, budući u maloj nemoći, a u dobroj pameti, priporučuje bogu dušu, a telo materi zemļi. A sada pušćam moju ženu donu i madonu i da je gospodarica varhu svih moj<i>h dobar, dok je živa. I pušćam svetomu Martinu zemļu, ka je pri tarsj<u> braskom kol crikve. I pušćam reversarij toliko ovac. Pisah êa don Êakov Leci<ć> kapelan s Ustrin.

---

izvor: Leo Košuta: Glagoljski tekstovi u arhivu osorske općine