I. B. V.
PRIRODA, Popularni ilustrovani časopis Hrvatskog Prirodoslovnog društva, broj 9-10, 1945. godina
Tko se od mladih prirodopisaca ne sjeća simpatičnog i dragog lika Josipa Linardića zvanog »Mići«! Imao je sve vrline ozbiljna, mlada čovjeka. Volio je život, rad, umjetnost, ali svega toga ne treba u fašističkoj državi, koja želi ratne strojeve a ne naučenjake; i tako naš Mići pada medu prvim žrtvama u naponu svoje stvaralačke snage. Continue reading “Josip Linardić – Mići (1914-1941)”
ANDRIJA LINARDIĆ
Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, Knj.27 (1929), str. 182-183
U mensi negdašnje biskupske crkve u Osoru čuva se još cjelovito tijelo sv. Gavdenta, biskupa osorskoga, koji je preminuo u sredini XI. vijeka.
Sv. je Gavdent bio rodom iz Trzića, malenog seoca na otoku Lošinju nasuprot Osoru. Radi svojega svetog i revnog življenja bio je progonjen od nekih oholih osorskih plemića, te se morao povući iz građa i zakloniti u jednu spilju, koja još i danas opstoji na vrhu Osoršćice (visoko samotno brdo sa zapadne strane Osora). Ovdje je boravio kao pustinjak više godina čineći pokoru, te isprosio kod Boga milost, da na otocima Cresu, Lošinju i Unijama nema nikakve otrovne zmije ni druge otrovne zvijeri. Nađe se doduše zmija i gadova, i dosta velikih, ali nisu pogibeljni niti najmanje otrovni. Donesena bi za pokušaj zmija ljutica, ali čim se spustila ovdje na zemlju, odmah je crknula, a tako isto i lisica.
Sv. Gavdent nakon mnogogodišnjeg boravka u spilji bi nekim čudom, kako se pripovijeda, prenesen u Rim, a odavde se preselio u Jakin. gdje je u samostanu franjevaca u duhu svetosti i umro. Continue reading “Sv. Gavdent”
Pučki prijatelj, 28. ožujka 1928.
FRANINA: Hvala Bogu, Jure, da te već jedanput vidin. Kade si bil ovo cielo pusno vrieme?
JURINA: Bil sen vidit Vranjsko jezero, a pusta san stiral u Martinšćice.
FR.: A kako je tamo?
JUR.: Tako tako. Jenu novituad velu, ku ti iman povit, sen vidil na ove moje oći.
FR.: Će bit interesuantno…
JUR.: Grien u Martinšćicu na pusnu nedelju. To ti spried criekvi od muostira (nanastira, samostana Op. ur.) tancaju kako suludni na «račića». A da ti je bilo vit barba Duma, kapa de balo, kako je kantal «Puste moj… » Continue reading “Jurina i Franina”
Pučki prijatelj, 26. svibnja 1927.
Iz Beloga (o. Cres)
Vidi se, da se je svud preokrenuo. U polovici smo, mjeseca maja i nad Rijekom pokrile su se snilegom. Ćete više, bura puše kao usred zime. Ponjave, koje smo bili bacili sa svojih postelja, morali smo opet tražiti. Srećom, da je ova bura malo trajala, ali uza sve to ofurila nam je i bižu -i fažol i bob, a i krumpiru i drugomu je naškodila. Najviše je naškodila našim trešnjama i kruškama. Krušaka teško da okusimo i ove godine. Ovo će biti treća godina, da ih nemamo.
Zbog ove zime nema ni riba. Dok su Cresani i Martišnjani uhvatili prilično lokarad, mi ih još ni okusili nijesmo. Nadamo se, da će ovaj budući škur biti malo srećniji.
Ovih nam je dana došla radosna vijest, da je na sveučilištu u Parizu profesorski ispit naš sumještanin franjevac časni O. Vid Mikičić. Dok mu čestitamo na uspjehu. dotle mu želimo svako dobro u njegovom budućem životu.
Pučki prijatelj, 11. studenog 1926.
Kiša – Veliko nevrijeme – Razbijeni brodovi – Velika šteta – Sijek drva na komunadi
Ah ta blažena kiša! mnogi je od nas tako uzdahnuo ovih dana. Već desetak dana pada. Prekjučer je pokazala svu svoju moć. Lijevala je kao iz kabla. Naš je potok, za više stotina metara naokolo zamutio naše more, a isto tako i Dol. Iz ovoga vidite, da nam je kiša mnogo škode učinila, polja nam izrovala i zemlje mnogo odnijela. Continue reading “Iz Beloga (o. Cres)”
Narodni gospodar, Trst 14. maja 1925. broj 10./godina I.
Izlazi kao prilog “Istarske riječi”
Pitanje br. 38: Poštovani g. uredniče! Imam kozu, koja je stara 5 godina i koja je vrlo dobra mljekarica. Živahna je i vesela te izgleda posve zdrava. Ali ipak mi njezino mlijeko daje dosta neprilika. Netom se stopli, samo se od sebe sgruša ili usiri te postaje neuporabivo. Molim Vas, da me poiičite, kako da doskočim tome zlu. — Sa štovanjem A. Linardić, Sv. Martin kod Cresa.
Odgovor br, 38: Grušanje mlijeka mogu biti ovi uzroci: bolesti vimena i sisa, blatno vime i sise, nečiste posude za mlijeko, prah ili velika vrućina u štali, smradne i nezračne prostorije, u kojima držite mlijeko, kisela, iskvarena hrana, bolesti probavnih organa, muhe i razne gljivice, Tom zlu možete predusresti: Ako je uzrokom kakva unutarnja bolest ili bolest na vimenu i sisama, valja ga odstraniti pomoću veterinara. Prije mužnje dobro operite vime i sise. Posude za mlijeko operite vrelom lužinom i vapnenom vodom i osušite ih na suncu. Mlijeko Spremite odmah na vrlo hladno mjesto’, posude s mlijekom stavite u vrlo hladnu vodu ili ga odmah skuhajte. Prije kuhanja dodajte svakom litru mlijeka po 1 gram sode bikarbone. Kozi davajte dnevno do 2 grama čiste sode (natriumkarbonat).
Pučki prijatelj, 23. ožujka 1922
U gradu Cresu postojala je “Čitaonica” već od neko 20 godina, a pred 14 godina sagradila je Posujilnica krasnu zgradu “Narodni dom”. Creski Hrvati su već više puta tražili, da im se priznade društvo i dozvoli, da opet otvore čitaonicu. Ali civ. komesar Petragnani ostavio je svaki pismeni upit nerešen, a kapetan karabinera u Cresu po njegovom izričitom nalogu, odgovorio je usmeno: zar zbilja imate bezobraznost (sfacciataggine) da tražite nešto po drugi put, kad prvi put niste ni odgovora dobili? Možete pitati i 10 puta, ali dozvole da oživite čitaonice, ne ćete dobiti. I otposlao ih je s pretnjom, da ako se ne opamete, da će i njih poslati u Jugoslaviju ko što je neke već poslao.
Dakle Talijanske oblasti smatraju “bezobraznošću” kad Hrvati traže priznanje onoga, što im nitko pravedan i pošten ne može uskratiti. Vlastitim državljanima ne dozvoljava talijanska vlast u g. 1922. da obnove čitaonicu – dakle jednu čisto kulturnu ustanovu – koja postoji već 20 godina!