Naša sloga, broj 31, 1. kolovoz 1912.
Još pred 18 god. na privatnu molbu jednog mjestnog rodoljuba ravnateljstvo c. k. posta brzojava u Trstu blagoizvolilo je ovdje ustrojiti poštansku sabiralnicu sa prenosom pošle do Vrane i natrag tri puta na tjedan. Od onog se doba mjestni promet popedesterostručio, no u pogledu prenosa pošte nije se ništa promjenilo. Kad se je ustanovila ovdje poštanska sabiralnica mjesto je brojilo nešto ispod 400 duša, a sad ih imade oko 700. Onda su živjeli svi ako i siromaški kod kuće, tako da je bio poštanski saobraćaj skoro neznatan, a sada sve što je mladjega i krepčijega ide u svijet za dobitkom, tako da danomice stižu listovi i novac iz daleke Amerike, a mjestni poštni sabiratelj nije dužan primati niti odpošiljati novac preko 50 K niti za to jamči poštno ravnateljstvo, a niti pakete nije dužan prenašati, te samo njegovoj dobroj volji imademo da zahvalimo, što nam prima i odašilje novac i pakete u svakom iznosu i težini, inače bismo morali putovati u Vranu svaki po svoje. Osim privatnika imamo ovdje financijalni odjel, lučki ured, carinarski odjel, župni ured, mjestno glavarstvo, pučku školu, konsumno društvo, posujilnicu, jednog domaćeg trgovca sa dobro uredjenim dućanom, tvornicu eteričnih ulja, ribarsku zadrugu, tunolov i sad se ustraja jedan novi mlin za meljenje pšenice i tako mjesto u svakom pogledu Iiepo napreduje samo sa poštom smo uvijek pri starom.
Koliko bi mjesto napredovati moglo u prometu i trgovini kad bi imali brzojav radi čega štetuje osobito ribarstvo. Continue reading “Za poštu i brzojav u Martinšćici na Cresu”