Narodni darovi

Posted on by Roman

Naša sloga, 6. veljače 1908.

A sada dolaze na red naši vrli Amerikanski Hrvati kojih da Bog poživi i u čijim srdcima neka uvjek gori vatra domovinske ljubavi.
Vrli Hrvat Niko Murljačić rodom iz Martinšćice na otoku Cresu sada u West Somerville, sjeverna Amerika čitao je u jednoj zabavnoj večeri društva »Slavjanska Sloga” naš list, čitao je o patnjama hrvatskog naroda komu se je boriti proti ratnim složenim protivnicima, čitao je o našoj velezastuženoj ali i velepotrebnoj „Družbi sv. Ćirila i Metoda“ i tada braća sjetiše se svoje dužnosti, držeći se one zrno do zrno pogača a kamen do kamen palača darovaše tko je što mogao te sabraše ukupno dol. 16,75 što odgovara našim K 77,81. U to ime darovaše: Continue reading “Narodni darovi”

Povjerenstvo za odmjerivanje poreza

Posted on by Roman

Mali Lošinj.
Povjerenstvo za odmjerivanje poreza od tečevine u IV. razredu taksacije za kotar lošinjski.
Članovi izabrani: Picinich Carlo fu Giovanni, trgovac s mješovitom robom u Malom Lošinju, i Cunicich Antonio di Giovanni, trgovac s manufakturnom robom u Velom Lošinju.
Članovi imenovani: Pavan Giovanni fu Domenico, trgovac s mješovitom robom u Cresu, i Bolmarcich Nicolo fu Bartolomeo, perit u Cresu.
Zamjenici izabrani: Sorgarello Giovanni, trgovac manufakturne robe u M. Lošinju, i Cattarinich Giulio di Antonio, tvorničar sapuna u M. Lošinju.
Zamjenici imenovani: Linardić Andrea fu Giovanni, proizvađač ulja u MartinŠćici, i Locovich Giovanni U., trgovac u Nerezinama.
II) u III. razredu taksacije za kotar Lošinj-Krk.
Članovi izabrani: Budua Giuseppe, trgovac sitnom robom u M. Lošinju, i Tedaldi Giacomo, trgovac manufakturnom robom u M. Lošinju.
Članovi imenovani: Giorgolo Giuseppe fu Antonio, mesar u Krku, i Moise Francesco. trgovac manufakturne robe u Cresu.
Zamjenici izabrani: Reich Ernest, ljekarnik u M. Lošinju, i Baicich Giuseppe fu Giuseppe, industrijalac u Cresu.
Zamjenici imenovani: Schinigoi Carlo, trgovac manufakturne robe u Krku, i Straulino Giovanni fu Agostino, kovač u M. Lošinju.

Snijegović

Posted on by Roman

Leprši…. Snijeg….
One lake pahuljice bijele, štono ih milostiva ruka božja svake zime poput bijelih cvijetaka siplje na našu jadnu zemlju.
Prvi snijeg….
Zabijelila glava naše stare Učke i sijevnula kô vila bijela ….
Zaredali sniježni dani svoj djeci na veselje. Jatomice ispadaju na cestu i zvonko se smiješe igračkama bijelim, što im ih dobri nebeski tata obilno dariva. —
Bože dragi, što li će sve sazdati moći od onih pahuljica lakih … Patuljke … divove … kraljeve sa krunom na glavi, sa žezlom u ruci. —
Istra se bijeli. Na obroncima Učke u bjelilu snijega utonule kuće bogumilih Istrijana. Na širokom drumu kupe se mališi isprva u dvoje, onda u četvero, pa u čete, pa u hrpe i nastaje čitava vojska. Od same živahnosti dršće im žilica svaka. Kô da im se u krvcu rujnu pretočio potočić lak, što gorom vratolomno skače … Kô da se u njima živi vihar svija … .Jezik se vrti, ruke se lome, noge nestrpljivo iščekuju lagani skok …
Jedan se diže: Continue reading “Snijegović”

Sjekira mu pala u med

Posted on by Roman

Pučki prijatelj, 10. kolovoza 1907.

Općinski izbori u Cresu morali su se obaviti već odavna, a ipak izborne listine za nove izbore još nijesu ni sada izložene. Tko znade, da se je creski kopač i vanjšćak već dobrano osvijestio: odmah će shvatiti, da je gospodu na općini strah pred dojdućim izborima, i da zato s njima zatežu, što se više može. Ta jadni još se do danas nijesu oporavili od udaraca, koje im je onako muževno i svijesno zadala hrvatska stranka prigodom izbora za carevinsko vijeće dne 14. maja o. g. Continue reading “Sjekira mu pala u med”

S Tramuntane na otoku Cresu

Posted on by Roman

Pučki prijatelj, 10. svibnja 1907.

Ta blažena Amerika mora da je u istinu zamamljiva zemlja, kad čovjeka znade taku k sebi vabiti i tako reći zaslijepiti. Pa koliko je kudi pošlo tamu za koricom kruha s najboljom namjerom i s tvrdom odlukom povratiti se opet u svoju dragu domovinu, u svoj lijepi zavičaj, med svoje mile i drage. Pa koliko se već onamo našega naroda nije izgubilo, rasteplo? Oh, ta blažena neiskrena američka sloboda, koja kao da ne pozna granica! Imao sam prilike govoriti s oženjenim ljudima, koji na povratku iz Amerike još nijesu niti stupili pravo preko praga svoje kuće, već su uzdisali za tom blaženom Amerikom. A koliko ima onih, koji iskrcavši se na američko tlo uzdahnuli su: Ovo je zemlja za mene; našao sam te i ne ću te više pustiti; te zaboravili na roditelje, na ženu i djecu, na braću, na dom i rod. Ao braćo, da od Boga nađete! Žalosno, ali istinito. — Continue reading “S Tramuntane na otoku Cresu”

S južnog diela otoka Cresa

Posted on by Roman

Naša sloga, broj 18, 16. travnja 1907.

Kako c. k. oblasti idu hrvatskom narodu na ruku! Kako je creska obćina ogromna i razštrkana, to je za područje ove obćine odredjeno više birališta za izbor narodnog zastupnika za carevinsko vieće. Za ovakve obćine to ja predvidjeno i u najnovijoj izbornoj reformi, naravski s razloga, da se tako izbornicima olahkoti vršenje izbornog prava glasa.
Kud naravskije, nego da će svatko očekivati, da u pojedinim izbornim sekcijama, kao biralište bude izabrano jedno središnje mjesto, gdje će izbornicima biti najlakši, sa najmanjim troškom, trudom i gubitkom vremena skopčan pristup. Nu ovo, što su imali pred očima stvoritelji izbornog zakona, i što predmjeva svaki razuman čovjek, na to najmanje paze c. k. oblasti i poglavarstva. — Evo primjera: Continue reading “S južnog diela otoka Cresa”

Dopis iz Ustrina

Posted on by Roman

Pučki prijatelj, 10. travnja 1907.

Ustrine, dne 29. Ožujka.
Dragi »Pučki Prijatelju!« Čitao sam u Vašem listu, kako valja sadit merikansku lozu. Ću Vam pisat tugu i žalost: Kako će kod nas merikanska loza rodit, kad kod nas ni bilo nikat nijenoga naučitelja, koji bi nam pokazao i naučio, kako se to sapuje (kopa) i cepa. Ja ne znan, kako bi to moglo biti. To bi moralo bit, da ne haje za nas naša općina iliti komun. NaŠ narot je dosti vridan i kapac, ali bez nikakve škole. Bi moglo štagot biti, ali ni slošćini (sloge). Što ćete ? Kod nas je slabo, aš nimamo nijednoga ki bi za nas govorio: niti popa niti ništa. Pop nam dojde iz Beleja svako osan dan i kad ki umre, dojdega naredit iliti zakopat. Continue reading “Dopis iz Ustrina”