Agrarna kriza na otoku Cresu

Posted on by Roman

Pučki prijatelj, broj 1, 10. siječnja 1906.

Na ljetošnjoj redovitoj godišnjoj glavnoj skupštini kulturnog vijeća u Poreču bavila su se gg. i agrarnom krizom na otoku Cresu. Kao izvjestitelj fungirao je zastupnik zemaljskog odbora g. Viktor Mrach.
Iza kako je u kratkim crtama orisao bijedne agrarne prilike na otoku Cresu, i priopćio, da je c. k. namjesništvo saopćilo namjeru ministarstva (spis od 15. prosinca 1904. broj. 2221S—1666), da je ono pripravno pomagati poljodjelski preporod na otoku Cresu, polag posebnog nacrta, ako na nj pristane i pokrajina, te se obveže, da će u tu svrhu štogod doprinašati, pročitao je dotični nacrt, sastavljen od ministarstva i podastrt kulturnom vijeću.
Evo tog nacrta : Continue reading “Agrarna kriza na otoku Cresu”

Vinogradarstvo na otoku Cresu

Posted on by Roman

Pučki prijatelj, broj 16, 25. kolovoza 1905.

Nova amerikanska loza zahvatila je mah i po ovom otoku. Premda se već po svim creskim župama sadi, to je ipak vranska župa u tom pogledu najnaprednija. Ima tamo seljaka, koji su već minule godine učinili do 70 hek. vina, a to nije malen broj za jednu seosku obitelj. Ove pako godine, ako nas ne bi Bog pohodio kakvim zlim vremenom, nadamo se obilnom rodu. Doduše, one kiše, koje su vladale za vrijeme cvatnje, počinile su ne malenu štetu, jer se u velike osulo grožđe, nu mi ćemo biti zadovoljni, ako poberemo i ono, što je ostalo.
Danas vise nema župe, u kojoj ne bi bio uzoran vinogradarski vrt, a osim toga ima i divnih privatnih vrtova. Continue reading “Vinogradarstvo na otoku Cresu”

O liječniku na otoku Cresu

Posted on by Roman

Pučki prijatelj, broj 16, 25. kolovoza 1905.

Creski kopač osvijestio se i uvidio, da bez liječnika ne može biti. Opazio je, da ih se uslijed pomanjkanja liječnika mnogo u najljepšoj životnoj dobi odselilo na drugi svijet; da je mnogu majku u crno zavilo, da je mnogu obitelj koprena tuge pokrila, jer im smrt nemila ugrabila oca dragog, milog hranitelja. Seljak je uvidio, da se tako ne da živjet, pak stoga ustaje i traži liječnika. On otvoreno veli gospodi: »Vi imate likara, za kog i ja dajem dinara, pa kako vas služi, hoću i zahtijevam, da i mene služi«. Continue reading “O liječniku na otoku Cresu”

Putevi na otoku Cresu

Posted on by Roman

Pučki prijatelj, broj 15, 10. kolovoza 1905.

O tom sam u svoje vrijeme već nešto pisao, pak ću sada samo po koju spomenuti o gradnji nove ceste Lošinj – Osor – Cres.
Kako je poznato svima, koji su putovali ovim stranama, cestom iz Lošinja do Osora može se proći kočijom. Kočijom bi mogao nastaviti put iz Osora i do Krčine nedaleko Cresa, kad bi se još samo popravilo kakovih šest kilometara.
Znademo, da se već odavna gradi cesta Osor-Cres i da je ta cesta već mnogu hiljadicu pojela, a ipak još ni danas nije gotova, pa premda bi se mogla zgotoviti u po godine, da bi mogla po njoj kola i kočije, to ipak do toga ne će doći još dosta vremena. Zašto to? Evo razloga. Continue reading “Putevi na otoku Cresu”

Pitke vode na Otoku Cresu

Posted on by Roman

Pučki prijatelj, broj 15, 10. kolovoza 1905.

Kako u svem, tako je i sa vodom po otoku Cresu. Tu ti uvijek dolaze nekakve komisije, uvijek se nešto mjeri, uvijek se nešto piše, uvijek govori o nekim krasnim cisternama, a samo se uvijek črpa i pije voda iz lokava, bara i kaljuža.
Minula nam je godina još svima u žalosnoj uspomeni. Te je godine mnogo stradao narod radi oskudice vode, a mnogo i mnogo je životinja uslijed toga parnulo. Nu to nije bilo kod nas samo minule godine, nego ta nesreća stizava pučanstvo ovog otoka malne svake godine. Kad bi ovamo i svakih deset dana kišilo, ipak bi u ljetno doba narod stradao radi pomanjkanja pitke vode, pošto ne ima u izobilju vlastitih bunara, a općinska cisterna malo gdje. Continue reading “Pitke vode na Otoku Cresu”

Pabirci s otoka Cresa

Posted on by Roman

Pučki prijatelj, broj 14, 25. srpnja 1905

Piše pop J. Pavačić.
Tko je samo pred nekoliko godina bio po creskom otoku, na tog je učinio creski kopač stalno žalostan utisak. Bio to čovjek snužden i potišten, bez ikakve srčanosti i samosvijesti, skoro bi rekao da je podavao sliku kakova roba ili sužnja. Bila tu i tamo po koja iznimka, ali to su bile tek bijele vrane.
Pred propalim vlastelinom stajao je kopač otkrivene glave, sa kapicom pod pazuhom, pa zurio nepomično u njega, kao kakav prosti vojnik u svog kaprala. — Ali vremena se mijenjaju, pa i ljudi u njima, po onoj: »Kolo od sreće u okoli vrteći se ne pristaje, tko bi gori eto je doli, a tko doli, gori ustaje.« Tako i naš kopač. Juče bio sluga, danas je gospodar; juče rob, danas samosvijestan čovjek. Pa to je i pravo, a što je pravo, to je i Bogu drago. Zašto bi jedan uvijek bio sluga, a drugi uvijek gospodar. — To su valjda i creska vlastela u svojoj velikodušnosti i ljubavi, kojom su ljubili — glodati kosti našem bijednom seljaku, opazili, pak što oni? Prodavaj svoja imanja kopaču. Misleć sami u sebi, ta i onako, što je njegovo, to je i naše. I tako kopač pokupovao od vlastelina vlastelinstvo, — ostavio mu samo časno ime vlastel, da ga baš do skrajnosti ne orobi. Continue reading “Pabirci s otoka Cresa”

O skupoći mesa i ribe

Posted on by Roman

Pučki prijatelj, 10. ožujka 1905.

Prošle godine sam pisao, da ćemo doskora meso kupovali na grame, kako mi se vidi nismo dugo. Velecijenjena Gospodo! Vi koji ste na vladanju, zar ne vidite, ako se ne uspostavi red, što nas čeka? —
Dopuštajte slobodno, nek se volovi zatru, pa će siromah morati jesti mačke, jer i do sad ne može do komada mesa, a što da rečemo o bijednom bolesniku? Na teletovinu naprtite veliki porez, nek ju barem onaj, koji za njom toliko gine, stostruko i slano plati, ćete viditi u malo godina, koliko će se volovi umnožiti. Veći dio čestitih čitalaca, kad budu ovo čitali, smijat će se na moja pleća, i reći sami sobom: on, koji ovo piše, ne zna, da samo gospoda jedu teletovinu. Continue reading “O skupoći mesa i ribe”