Hrasta-Stivan-Miholašćica-Martinšćica

27. srpnja 1974. godine otvorena je asfaltirana cesta od Hraste do Martinšćice u dužini od 10 kilometara. Ta je cesta asfaltom povezala mjesta Stivan, Miholašćicu i Martinšćicu s otočkom magistralom koja je, u dužini 84 km, puštena u promet 6 godina ranije. Cestu je u Stivanu otvorio drug Konstante Harabalja. U Martinšćici je organiziran miting na kojem je govorio drug Ivan Lekić, predsjednik Skupštine Općine Cres-Lošinj, a borcima je tom prilikom čestitao praznik drug Josip Matak, predsjednik SUBNOR-a.

Na jesen iste godine otvorena je asfaltirana cesta u dužini 2,5 km do Vidovića, a 29.9.1974. asfaltiran je i dio puta u dužini jednog kilometra od Stivana do Marašćice.

Frane Medarić i Vladimir Marković: Kronika važnijih zbivanja na otocima Cresu i Lošinju (20.4.1945-20.4.1975)
Otočki ljetopis br 2, 1975

O turizmu u Martinšćici 1962-1972

Frane Fatuta: Budućnost je u turizmu
Otočki ljetopis br 1, 1973

Uzmimo primjer mjesta Martinšćice u kojem je 1962. godine boravilo svega 245 gostiju i ostvarilo 2.569 noćenja, a prošle 1972. godine 2.649 turista koji su ostvarili 34.178 noćenja, od toga 31.380 noćenja inozemnih turista. U tom mjestu mnogi su stanovnici popravili i adaptirali stare kuće i opremili ih odgovarajućim komforom. Prije dvije godine su sakupili 25 milijuna starih dinara i doveli vodovod u mjesto, a ove godine vode akciju da svaka kuća dobije po prvi put vodovodnu instalaciju; i ove godine su sakupili preko 20 milijuna starih dinara. Mjesto se podiglo i ljudi tog mjesta, zahvaljujući razvoju turizma, dobro zarade, a i mjesna zajednica također dobije svoje, i to u devizama.

O posujilnici i mlinu u Martinšćici

JOSIP PINEZIĆ
Otočki ljetopis br 1 – 1973

Opće je poznata razvijenost ekonomskih i društvenih odnosa ovog kraja već prije par stoljeća, posebno u većim centrima (Lošinj, Cres, Osor). Nije, međutim, toliko poznato da je i u manjim mjestima ovih otoka postojao već prije stotinjak godina, a posebno na prijelazu između dva stoljeća, vrlo razvijen privredni i društveni život, naravno u ono vrijeme i na tadašnjem stepenu razvoja društvenih i ekonomskih odnosa.
Zanimajući se za neke podatke o razvoju moje rodne Martinšćice, utvrdio sam da je u tom malom mjestu zapadne obale Cresa već na prijelazu stoljeća postojala tzv “posujilnica”, niz crkvenih i rodoljubnih organizacija, ribarska zadruga i mlin.izvadak
Ovaj posljednji, mlin, bio je početkom ovog stoljeća suvlasništvo petorice mještana a njihovi su suvlasnički odnosi te podjela dobiti bili uređeni na bazi organizacije poznatih dioničarskih društava. Pronašao sam u ostavštini mog djeda Martina Linardića iz Martinšćice vrlo zanimljiv i plastičan primjer koji govori o poslovanju tog poduzeća. Impresionira pedantnost i stručnost autora „Izvadka iz računske knjige Mlina A. Linardić i drugovi u Martinšćici“. Obračun se odnosi na tromjesečno razdoblje a sadrži precizni obračun troškova, dobiti i ostalih stavki poslovanja. Continue reading “O posujilnici i mlinu u Martinšćici”

Vodovod u Martinšćici

Vodovod je provizornim cijevima došao 1970. godine i u Martinšćicu, kako bi to izvanredno lijepo i turistički vrijedno mjesto moglo ugostiti sve veći broj stranaca koji su poćeli posjećivati privlačnu Martinšćicu.

Frane Medarić i Vladimir Marković: Kronika važnijih zbivanja na otocima Cresu i Lošinju (20.4.1945-20.4.1975)
Otočki ljetopis br 2, 1975