Pučki prijatelj, broj 2, 25. siječnja 1904.

U našem kotaru sva konsumna društva upravo krasno djeluju, ali ipak moram priznati, da je sva ostala natkrililo ono u Cresu. — Pred nekoliko dana desio sam se u Cresu i namjerio se na voditelje tog društva. Odmah me povedu, da razgledam njegov rad. Ponajprije me odvedu u dućan jestvina. Dućan je pun ljudi kao da je sajam. Milota ti je gledati, kako ti se tu svijet vrti i komeša. Meni se čini. da kad bih dvadeset i četiri sata tu boravio, da bi mi se moždani smiješali, a ipak, kako sam vidio, svu tu svjetinu zadovoljavaju i poslužuju tri osobe. Potom pođemo u zadružnu mesnicu. To ti je mesnica po najfinijem ukusu, a brkat mesar s bijelom pregačom služi članove. Tu vidiš suhih crvenih butina, kobasica, salame — e dolazi volja čovjeku, da zagrize! A sad da vidimo postolariju! To je opet lijepi dućan, pun raznovrsnih koža i poplata, a sve je poredano u najljepšem redu. U jednom dijelu dućana petero postolara, čas pjevajući čas razgovarajući, šiju cipele za braću zadrugare. Alaj ti je to krasan socijalizam! Continue reading “Iz Beleja. (Gospodarsko – konsumno društvo u Cresu.)”